Hej blogoljupci,
Danas nam je Badnjak, dan kojeg smo vjerujem svi jedva čekali. Mene je jučer pokosila viroza i doslovno sam provela cijeli dan pred lavorom. Mislila sam da ni danas neću biti dobro, ali pomalo dolazim k sebi. Nažalost nema baš blagdanske hrane za mene, ali zadravlje je na prvom mjestu.
Tijelo nam uvijek pokušava nešto poručiti i trebamo ga slušati.
Uz obilje mira, blagostanja i ljubavi želim da ovaj Badnjak provedete u krugu najbližih sa osmjehom na licu i ljubavi u srcu. Zna se koji je glavni razlog ovoga dana, neka Vam simbol Isusovog rođenja i života bude radost uz koju ćete rasti i u vjeri.
Draga Venči iz Splita nam je poslala priču koja zatvara ovaj ciklus o božićnim običajima. Hvala joj od srca. Također Vam je svima zaželjela Sretan i blagoslovljen Božić.
BADNJAK U DALMATINSKOJ ZAGORI
U doba djetinjstva moga muža i od samih davnina na selu je Badnjak uvijek bio poseban dan.
Danima je sve bilo poređeno kako bi ta noć zasjala.
Žene su kuhale bakalar koji baš i nije naša riba, ali je tradicionalan za Božić. Prije su se kitile prave jelke, o umjetnima se nije ni govorilo.
Muškarci bi otišli pripremati Badnjake (cjepanice drva) koje su unosili oko pola noći kraj vatre.
Vatru je palila najstarija žena u obitelji i trebala je gorjeti cijeli dan.
Djeci je taj dan, posebice muškoj bio poseban gušt paliti "garbit", nazvala bih to preteće današnjih petardi.
Dolaskom večeri svi bi se članovi obitelji okupili oko vatre, a tri najstarija muškarca su jedan po jedan unosili Badnjak sa riječima:
Prvi:"Na dobro Vam došla Badnja večer"
Drugi: "Na dobro Vam došlo rođenje Isusovo"
Treći: "Na dobro Vam došlo mlado lito" (Nova godina)
Iza njih bi ulazila djeca sa slamom bacavši je po podu i igrajući se sa na njoj.
Ostatak večeri proveo bi se uz vatru, pjevale bi se pjesme, pričalo uz bukaricu vina. Obišli bi se susjedi jer se na sam Božić nije išlo u goste, a nakon toga bi usljedio odalazak na misu.
Danas se dosta toga promjenilo kao i općenito sve u životu iako se kod moga muža još uvijek drži do običaja unošenja Badnjaka .
Vremena i ljudi se mijenjaju, ali bi Božić uvijek trebao biti sinonim ljubavi, topline, doma, kolača, atmosfere, obitelji, svijetla, nade, sjećanja i mira.
Hvala svim ženama, djevojkama koje su ustupile dio svoje božićne čarolije i podijelile sa nama običaje iz svoga kraja.
Želim Vam svima Sretan Božić uz puno blagoslova, sreće, ljubavi i mira.
S ljubavlju "Moje note i moj svijet"
Danas nam je Badnjak, dan kojeg smo vjerujem svi jedva čekali. Mene je jučer pokosila viroza i doslovno sam provela cijeli dan pred lavorom. Mislila sam da ni danas neću biti dobro, ali pomalo dolazim k sebi. Nažalost nema baš blagdanske hrane za mene, ali zadravlje je na prvom mjestu.
Tijelo nam uvijek pokušava nešto poručiti i trebamo ga slušati.
Uz obilje mira, blagostanja i ljubavi želim da ovaj Badnjak provedete u krugu najbližih sa osmjehom na licu i ljubavi u srcu. Zna se koji je glavni razlog ovoga dana, neka Vam simbol Isusovog rođenja i života bude radost uz koju ćete rasti i u vjeri.
Draga Venči iz Splita nam je poslala priču koja zatvara ovaj ciklus o božićnim običajima. Hvala joj od srca. Također Vam je svima zaželjela Sretan i blagoslovljen Božić.
BADNJAK U DALMATINSKOJ ZAGORI
U doba djetinjstva moga muža i od samih davnina na selu je Badnjak uvijek bio poseban dan.
Danima je sve bilo poređeno kako bi ta noć zasjala.
Žene su kuhale bakalar koji baš i nije naša riba, ali je tradicionalan za Božić. Prije su se kitile prave jelke, o umjetnima se nije ni govorilo.
Muškarci bi otišli pripremati Badnjake (cjepanice drva) koje su unosili oko pola noći kraj vatre.
Vatru je palila najstarija žena u obitelji i trebala je gorjeti cijeli dan.
Djeci je taj dan, posebice muškoj bio poseban gušt paliti "garbit", nazvala bih to preteće današnjih petardi.
Dolaskom večeri svi bi se članovi obitelji okupili oko vatre, a tri najstarija muškarca su jedan po jedan unosili Badnjak sa riječima:
Prvi:"Na dobro Vam došla Badnja večer"
Drugi: "Na dobro Vam došlo rođenje Isusovo"
Treći: "Na dobro Vam došlo mlado lito" (Nova godina)
Iza njih bi ulazila djeca sa slamom bacavši je po podu i igrajući se sa na njoj.
Ostatak večeri proveo bi se uz vatru, pjevale bi se pjesme, pričalo uz bukaricu vina. Obišli bi se susjedi jer se na sam Božić nije išlo u goste, a nakon toga bi usljedio odalazak na misu.
Danas se dosta toga promjenilo kao i općenito sve u životu iako se kod moga muža još uvijek drži do običaja unošenja Badnjaka .
Vremena i ljudi se mijenjaju, ali bi Božić uvijek trebao biti sinonim ljubavi, topline, doma, kolača, atmosfere, obitelji, svijetla, nade, sjećanja i mira.
Hvala svim ženama, djevojkama koje su ustupile dio svoje božićne čarolije i podijelile sa nama običaje iz svoga kraja.
Želim Vam svima Sretan Božić uz puno blagoslova, sreće, ljubavi i mira.
S ljubavlju "Moje note i moj svijet"
