Odlučila sam nedjeljom uvesti post pregled tjedna kako bi se još malo pobliže upoznali. Naravno da neću iznosit sve, ali zanimljivosti hoću. Više će tu biti neki stavovi, razmišljanja, opisivanje situacije u kojoj sam se nasmijala ili naljutila. Krenimo onda u moj mali svijet.
Tjedan je obilježila kiša, toliko sam bila umorna da sam se jedva vukla. No rekla sam samoj sebi: "Ne daj se Ines" kako je jednom to napisao i zapečatio Arsen Dedić. Prava prilika da ga se sjetim, ipak je napisao pjesmu o Ines. Inaće volim kad pada kiša, tada se posvetim onome iznutra što treba sjesti na svoje mjesto. Dobijem neke ideje i neke nove dimenzije trenutne situacije. Bez obzira na kišu cijeli tjedan sam vježbala uz hitove 90-ih i Siu. Dok radim neke show dance pokrete koje sam naučila prije uz "Big Girls Cry" zamišljam sebe kako izvodim solo na pozornici. Izvodim i blistam, bez trunke treme sa velikim žarom i voljom koju ne može ništa pobjediti. Fali mi taj osjećaj, jako mi fali. Iako nikada nisam izvodila solo, uvijek sam o tome maštala. Tko zna, možda mi se jednog dana ostvari :)
U utorak sam otišla u poštu nakon što mi je u sandučić ostavljen žuti papirić iako sam bila doma. Prilika za što više kretanja. Uđem u poštu i ispred mene se progura neka starija gospođa. Vidi se da je u svom svijetu. Kad je vidjela da neće skoro progurala se u drugi red. Nisam joj uzela za zlo, jer je vjerovatno sa msilila negdje u 50-60 ima kad je bilo njeno vrijeme. Nije svjesna sebe, skoro pa nimalo. Da ne duljim kada je došao red na mene mladi gospodin mi kaže:" Vaše pošte ovdje nema, poštar ju je opet odnio sa sobom." Meni 300 upitnika nad glavom. Ja na to: "Pa zašto je onda ostavio papirić i da stvar bude bolja bila sam doma i nije pozvonio!" On na to zakoluta očima, nasmješi se i kaže: "Odite slobodno kući, bude on doneso poštu." Naravno od pošte nije bilo ni P. Prošli put su ostavili papirić na moje ime, ali su u računalu uveli da je Ivan dobio poštu, a ne ja. Ljubazno su mi rekli da gospodin Ivan dođe sam po poštu, jer ja to ne mogu učiniti umjesto njega. U sebi si mislim ok, Ivan Herceg, naš glumac sigurno ne stanuje sa mnom:P Njoj kažem:" Draga gospođo gospodin ne može doći jer ne postoji na mojoj adresi. "Samo ja imam to prezime. I tako ona ipak nađe i mi rješimo problem. Problem broj 2. je rješen u petak kada je gospodin sa šaltera prokomentirao kolegici:" Opet on voda poštu po dva dana, a ne ostavi je." Toliko o tome. Nikad nije dosadno. Hahah.
Naravno u sandučiću je bila moja nagrada od časopisa " Ljepota i zdravlje" koju sam osvojila za fotku mjeseca na instagramu. Za dlaku mi je izmakla.
Postovi koje sam napisala bili su:"Život kroz fotografiju" i recenzija za Vichy BB idealia kremu. Ako ste propustili slobodno škicnite.
U srijedu sam bila na faksu, išla po upis za neke ocijene i malo se podružila sa mamom. To uvijek lijepo prođe i dođem napunjenih baterija na svoj način.
Petak navečer je bio rezerviran za predstavu "Kristofor Kolumbo" u ZKM-u. Prvi put sam bila tamo i jako mi se svidjelo. Redatelj predstave je Rene Medvešek koji je izvrstan u svakom smislu. Imali smo poslije kao grupa sa faksa dogovoren razgovor sa njim. Čovjek mi se jako svidio, a pogotovo njegov pogled na rad i stvaranje. Došla sam doma ispunjena i veselim se novoj predstavi. To je nešto što moramo odraditi za Scensku i lutkarstvo. Pišemo osvrte koji su nam preduvjeti za ispit.
Ako Vas zanima predstava slobodno pogledajte nešto o njoj ovdje: http://www.zekaem.hr/predstave/kristofor-kolumbo/
Više nema ništa toliko zanimljivo. E da gledam u slatko cijeli tjedan. Zove me:" Ines pojedi me" lLudi dani u mjesecu su počeli. Moram se oduprjetiiii, morammmm. Svesti sve na minimum. Hormoni su me koštali svega ovih godinu dana života. Ali ne dam se ja. Ako ništa drugo, uporna sam osoba i pokušavati ću sve dok ne upali. Uz nedjeljni ručak nazdravljam u to ime.
U subotu navečer sam guštala u čarima kupke, to je moj zen i moje opuštanje. Par kapi eteričnog ulja lavande i kao nova sam.
Danas razmišljam o proljeću i kako jedva čekam da počne. U 5 mj je i godina dana kako sam počela pisati blog. Brzooo je prošlo.
Uživajte u nedjelji i do sljedeć posta punooo pusa!
Tjedan je obilježila kiša, toliko sam bila umorna da sam se jedva vukla. No rekla sam samoj sebi: "Ne daj se Ines" kako je jednom to napisao i zapečatio Arsen Dedić. Prava prilika da ga se sjetim, ipak je napisao pjesmu o Ines. Inaće volim kad pada kiša, tada se posvetim onome iznutra što treba sjesti na svoje mjesto. Dobijem neke ideje i neke nove dimenzije trenutne situacije. Bez obzira na kišu cijeli tjedan sam vježbala uz hitove 90-ih i Siu. Dok radim neke show dance pokrete koje sam naučila prije uz "Big Girls Cry" zamišljam sebe kako izvodim solo na pozornici. Izvodim i blistam, bez trunke treme sa velikim žarom i voljom koju ne može ništa pobjediti. Fali mi taj osjećaj, jako mi fali. Iako nikada nisam izvodila solo, uvijek sam o tome maštala. Tko zna, možda mi se jednog dana ostvari :)
U utorak sam otišla u poštu nakon što mi je u sandučić ostavljen žuti papirić iako sam bila doma. Prilika za što više kretanja. Uđem u poštu i ispred mene se progura neka starija gospođa. Vidi se da je u svom svijetu. Kad je vidjela da neće skoro progurala se u drugi red. Nisam joj uzela za zlo, jer je vjerovatno sa msilila negdje u 50-60 ima kad je bilo njeno vrijeme. Nije svjesna sebe, skoro pa nimalo. Da ne duljim kada je došao red na mene mladi gospodin mi kaže:" Vaše pošte ovdje nema, poštar ju je opet odnio sa sobom." Meni 300 upitnika nad glavom. Ja na to: "Pa zašto je onda ostavio papirić i da stvar bude bolja bila sam doma i nije pozvonio!" On na to zakoluta očima, nasmješi se i kaže: "Odite slobodno kući, bude on doneso poštu." Naravno od pošte nije bilo ni P. Prošli put su ostavili papirić na moje ime, ali su u računalu uveli da je Ivan dobio poštu, a ne ja. Ljubazno su mi rekli da gospodin Ivan dođe sam po poštu, jer ja to ne mogu učiniti umjesto njega. U sebi si mislim ok, Ivan Herceg, naš glumac sigurno ne stanuje sa mnom:P Njoj kažem:" Draga gospođo gospodin ne može doći jer ne postoji na mojoj adresi. "Samo ja imam to prezime. I tako ona ipak nađe i mi rješimo problem. Problem broj 2. je rješen u petak kada je gospodin sa šaltera prokomentirao kolegici:" Opet on voda poštu po dva dana, a ne ostavi je." Toliko o tome. Nikad nije dosadno. Hahah.
Naravno u sandučiću je bila moja nagrada od časopisa " Ljepota i zdravlje" koju sam osvojila za fotku mjeseca na instagramu. Za dlaku mi je izmakla.
Postovi koje sam napisala bili su:"Život kroz fotografiju" i recenzija za Vichy BB idealia kremu. Ako ste propustili slobodno škicnite.
U srijedu sam bila na faksu, išla po upis za neke ocijene i malo se podružila sa mamom. To uvijek lijepo prođe i dođem napunjenih baterija na svoj način.
Petak navečer je bio rezerviran za predstavu "Kristofor Kolumbo" u ZKM-u. Prvi put sam bila tamo i jako mi se svidjelo. Redatelj predstave je Rene Medvešek koji je izvrstan u svakom smislu. Imali smo poslije kao grupa sa faksa dogovoren razgovor sa njim. Čovjek mi se jako svidio, a pogotovo njegov pogled na rad i stvaranje. Došla sam doma ispunjena i veselim se novoj predstavi. To je nešto što moramo odraditi za Scensku i lutkarstvo. Pišemo osvrte koji su nam preduvjeti za ispit.
Ako Vas zanima predstava slobodno pogledajte nešto o njoj ovdje: http://www.zekaem.hr/predstave/kristofor-kolumbo/
Više nema ništa toliko zanimljivo. E da gledam u slatko cijeli tjedan. Zove me:" Ines pojedi me" lLudi dani u mjesecu su počeli. Moram se oduprjetiiii, morammmm. Svesti sve na minimum. Hormoni su me koštali svega ovih godinu dana života. Ali ne dam se ja. Ako ništa drugo, uporna sam osoba i pokušavati ću sve dok ne upali. Uz nedjeljni ručak nazdravljam u to ime.
U subotu navečer sam guštala u čarima kupke, to je moj zen i moje opuštanje. Par kapi eteričnog ulja lavande i kao nova sam.
Danas razmišljam o proljeću i kako jedva čekam da počne. U 5 mj je i godina dana kako sam počela pisati blog. Brzooo je prošlo.
Uživajte u nedjelji i do sljedeć posta punooo pusa!
