Nakon par dana Inesica se vraća na blog.
Na instagramu sam najaktivnija, tako da tamo uvijek možete saznati što je aktualno kod mene.
Prošli tjedan je prošao oko uređenja stana pa sam napokon našla mir sjesti i posvetiti se voljenom pisanju.




Ova godina je osim  velikih životnih koraka donjela  ogromnu tugu i prazninu.
Pokušavamo se oduprijeti, nastaviti dalje i svakodnevno se podsjećati da popunjavamo praznine masama  neostvarenih snova tražeći put za ostvarenjem.
Tuga se lječi stvaranjem, bol se ublažava ustajanjem, sjećanja nikada ne izbljede.
To su neka tri koraka koja svaki čovjek doživi u punini života.
 Tek je prošlo mjesec dana i rane su još svježe, potreban je samo jedan krivi trenutak u danu da prokrvare.
U tim situacijama čovjek nažalost spozna koliko je jak i hrabar za neke stvari, a sklon kušnjama i raspadanju za druge.
 Poanta je  u svemu pronaći to svijetlo na kraju tunela i vjerovati u bolje sutra.