Hello ljudi,

Današnja rubrika biti će malo drugačija nego inače. Pogled iz moga oka, uspomene iz duše kao i osjećaji voditi će današnju priču. Nadam se da ste proveli divan vikend i da ćete se još više utopliti uz priču.

ČAROLIJA BOŽIĆA U LJUDIMA

Stope su me jučer odvele na Advent u Zagrebu. 

Hodajući ruku pod ruku sa najbližima upijala sam čaroliju koja me pratila na putu. Sretni osmjesi na licu nisu nešto što svakodnevno viđamo, ali tih dana je to neopisivo. U zraku se osjetila radost koju sa sobom nosi prosinac. 

Čaroban je taj trenutak kada u jednom mjesecu pustiš veselje neka se ori kao jeka i oslobodiš dijete u sebi. Kao da na taj način odaješ počast najbližima i sebi na svemu što se dogodilo tijekom godine.

Mladi parovi sa djecom koja uz pjesme gegaju i ne skrivaju ponos na malim licima.

Oni tek friško zaljubljeni čiji poljupci se mogu vidjeti na svakom koraku ne skidajući poglede jedni sa drugih.

Sreli smo i ljude koji su slavili 27. godina braka, kao i starije bračne parove nasmijanih lica i ponosa u očima na sve divne uspomene koje su stvorili.

Vidi se ta životnost u ljudima, sve je živnulo i prkosi hladnom vremenu. Kuhano vino širi miris  te sklapa nova prijateljstva i ljubavi. 

Lampice su simbol svijetlosti koje vlada u životima, a podižu već lepršavu atmosferu u svakom uglu svijeta.

Moji najdraži su se skupili i ostavili za sobom toplinu najljepšeg vikenda i novih uspomena koje će ispisati stranice dnevnika. Iako ponekad nismo kompletni, osoba koja nije prisutna duhom je sa nama.

Što sam starija to moje uzbuđenje u ovo doba biva sve šarolikije. 

U prosincu ne kočim, zalijećem se u sreću kao padobranac i istražujem kao avanturist bez straha i propitivanja.

Ovaj mjesec je jedan veliki običaj koji nam daje energiju za nove pobjede, zbližava nas sa ljudima, pomiruje, nasmijava one hladnije, bezuvjetno voli i vraća vjeru u ljudskost i dobrotu. 

Lijepa riječ, ohrabrenje, pomoć potrebitima i širenje zajedništva uvijek treba biti poruka koja se šalje u svijet. 

Pisana riječ je također predaja koja nekome pomogne, potakne, ohrabri, uljepša dan ili motivira i zato ju je tako slatko pisati. 

Volimo prosinac, živimo zajedništvo i dopustimo mu neka nas spontano vodi u nove radosti i avanture.

Ovim postom sam htjela dočarati emociju najljepšeg vremena u godini koja iza sebe ostavlja tragove koje vrijedi pohraniti u riznicu sjećanja. Možda je to samo moje viđenje, ali imam gotovo uvijek povratnu informaciju da dosta ljudi osjeća i reagira na ovo vrijeme kao i ja. Sada nakon ovoga ubacite u petu brzinu i prepustite se novim dogodovštinama malih vilenjaka :)

Laku noć i puno pusa od Ines.

 -Trg svetog Marka-

-Park Zrinjevac-

-Trg bana Jelačića-