OBIČAJI
11:59:00
Hej blogoljupci,
Virtualna tinta je zapela i slova su nešto teže prosipala svoj šarm. Ovoga puta nisam uspjela dobiti priču, a kada to izostane uvijek možemo izvući nekog asa iz svog rukava, toplinu riječi koje želimo podjeliti.
Danas bih se u rubrici "OBIČAJI" dotakla onih kojih više nema. Vrijeme Božića intenzivnije pobuđuje osjetila, a prosinac je mjesec kada sam izgubila oba djeda.. Neće ovo biti tuga, ovo će biti sreća zbog prilike što sam imala mogućnosti biti dio njihovih života neko vrijeme.
DEDA- POSEBNA VRSTA LJUBAVI
Kada razmišljamo o običajima djedovi su prvi na pameti jer ih veže posebna veza uz ovu riječ. Oni su najčešće bili nositelji nekih običaja praćenih toplinom i ljubavlju koja zaokružuje cijelu priču.
Jednog djeda sam imala prilike poznavati 12, a drugoga 24 godine.. Obojica su ostavila značajan trag u mome životu.
Deda Đ je mamin tata i nažalost na staru godinu će biti 13 godina kako više nije sa nama. Njemu posljednji Božić sam došla baki i djedu kako bih skupa sa njima okitila bor. Uvijek sam to voljela raditi i bila sam sretna što imam prilike osjetiti Božić na dva mjesta. Taj put sam ga okitila samo sa njim jer baka zbog nečega nije mogla.
Bio je tako sretan i učinio mi je taj Božić jako veselim i ispunjenim. Bez obzira što mi je bio zadnji u njegovom društvu, pamtiti ću ga kao posebnu radost u srcu izuzev praznine i tuge koja je poslije nastupila.
Djedovi su jako topla bića prema svojim unucima. Šarm i toplina kojom zrače u našim su prisustvima uvijek dolazili do izražaja.
To su bili muškarci sa manirima, nisu puno pričali, ali u prozborenim riječima se najčešće vrlo lako našla pokoja mudrost.
Svakodnevno brijanje, uredno i mirišljavo lice, bistre oči spremne na nove dane su samo neke od karakteristika koje pomalo izmuiru ili već jesu kod mnogih muškaraca.
Pamtim njihove navike, ono što ih je činilo meni tako velikima i što mi se urezalo u sjećanje.
Deda F, tatin tata je često znao sjediti u stolici prekriženih nogu sa držanjem mudraca. Puno puta bih se zapitala: O čemu taj čovjek razmišlja, jer je zbog malo riječi djelovao tajanstveno.
Njegov doček bio bi topao i radostan. Pitanje koje bi mi uvijek postavio bilo bi: "Ino jel te tata sluša?"
Obojica su voljela darivati, nisu bili škrti, uveseljavali su nas slatkišima, žvakačama i malim/velikim znacima pažnje.
Deda Đ je držao obitelj na okupu i volio posjećivati svoje bližnje. Nikada se nisam bojala nigdje ići znajući da je tamo, čak ni onda kada su negdje bili neugodni ljudi.
Bilo koji susret sa dedom F u gradu bi u meni pobudio osjećaj divljenja. Dotjeran, sa kožnom torbicom za dokumente.. Sa posebnim ponosom sam doživljavala njegovo držanje i karizmu koju je odašiljao svojim manirima.
Sačuvala sam tu torbicu i budilicu koja ga je budila svakodnevno, istu imate priliku vidjeti na mnogim fotografijama.
Ne pamtim loše stvari, djedovi se najčešće pamte po lijepom, jer su sa nama bili svoji. Odahnuli bi od svakodnevnih briga i pokazali osjećaje koje su ponekad vješto skrivali jer ih je život naučio da budu stupovi obitelji.
Imali su mana kao i svi ljudi na onom svijetu, ali kada čovjeka više nema najčešće se uvijek sjetiš njegovih posebnih navika koje su govorile o tome da je jedinstvena i neponovljiva verzija koja je kročila Zemljom.
Oni su živi dok god naše priče žive, jer baš te priče tumače njihove duše i sretne uspomene koje su nam darovali.
Ovim putem im poručujem da ovu rubriku i sve priče koje iz čovjeka izvlače najbolje, posvećujem upravo njima i svim onim voljenim ljudima koji više nisu sa nama.
Mi smo i dalje sretni, ispunjeni ljudi i svoje praznine ispunjavamo ljubavlju, a duše hranimo pozitivnim stvarima i divnim uspomenama koje nas nadahnjuju da damo sve od sebe u svakoj novoj godini koja je ispred nas.
U ime svih djedova i inspiracije koju bude u nama dijelim ovu priču kao pravu čaroliju Božića.
4 komentari
Lep post ❤
OdgovoriIzbrišiJa sam jednog mog deku poznavala kao i ti 12 godina i bas patim zbog toga, sto je trajalo tako kratko.
Drugog deku poznajem vec, pa uskoro 25 godina i uzivam i njegovom drustvu svaki dan(zivimo u blizini).
Dodala bih da oba beke poznajem takodje vec 25 godina i presrecna sam zbog toga. Treba znati ceniti trenutke sa njima. 😊
Hvala od <3, a vjerujem i ja patim zbog ovog prvog što sam ga kratko poznavala.
IzbrišiAjmeee lijepo, moj je prošle godine umro nažalost, tako da uživaj u svakom trenutku.
I ja svoje <3 i jako sam sretna :)
Uživajjjjjjj :D
Seko ovo je predivno!!! <3
OdgovoriIzbrišiHvala sekic <3
Izbriši