Nedjelja?!?
Dan koji poziva na opuštanje i odmaranje, milozvučna fantazija Vašim ušima. Dječica se vesele jer su im roditelji kod kuće, a ljudi zato što će makar na kratko opustiti moždane vijuge koje svakodnevno rade poput centrifuge. Pošto smo postali multipraktici, koji svoje vrijeme poklanjaju poslu, a privatnog života gotovo uopće pa nemaju, odlučila sam svojim postom progovoriti o istinskoj sreći.
U nedostatku vremena ljudi se uhvate da zaborave svoje ime i razmišljaju navečer kako doći do kreveta i pregurati sljedeći dan. Postali su kao proizvodna traka u nekoj tvornici, START-REPEAT i tako svakodnevno. Jednostavno nismo više stvoritelji svog vremena i načina života, već smo se uhvatili da gotovo sve manipulira nama samima.
Ako radite valjate društvu, ali mnogi od Vas ne valjaju samima sebi, jer ne rade ono što vole. Ako niste zaposleni, opet nevaljate još manje jer ispada da više doma nemamo šta za raditi. Ponašamo se kao da roboti kuhaju umjesto nas, pospremaju, peglaju i rade neke druge stvari oko kuće koje netko radi za novce. Ali ne, doma nema posla, svi mi ljenčarimo. Slušam ljude koji rade i oni koji ne i shvatim da ni jedni ni drugi nisu zadovoljni. Ako radiš, kukaš jer te nitko ne cijeni na poslu, a doma ne stigneš pola stvari napraviti. Donosiš neke novce u kuću, pa ajde, ispadaš kao vrijedan čovjek. Ako ne radiš, sve što napraviš po kući i stvari koje olakšavaš drugima ispadaju bezvezne i jadne. Možda da se zaposliš kao sobarica i čistačica, majstor onda si super, ali doma, ah to je ništa. I vječito vrtnja u krug. Jedno vuče drugo i svi ispadamo zapravo vrlo osorni i komplicirani. Svaka čast izuzetcima koji rade ono što vole i koji istinski uživaju u svemu.
Zbog takvih stvari počeli smo se izbjegavati na cesti. Oni koji rade, hoće ubiti u pojam one koji trenutno nemaju posao. Oni koji trenutno nemaju posao, osjećaju se manje vrijednima iako drže 4 kuta kuće. I tako svi stavimo maskice na lice i hodamo svijetom kao zombiji, moleći se da ne sretnemo nekog poznatog da nas ne ispituje površne stvari. Nitko nikoga ne pita kako si? Prvo te pitaju jesi doma i jel radiš? Jesi završila/završio faks? Ako se nisi udala/oženio onda te to ispituju i tako sve neke stvari koje smo nekada saznavali kada već dublje uđemo u razgovor.
I sad nakon svega ovoga moje pitanje glasi: GDJE JE NESTAO ČOVJEK? GDJE JE NESTALA ISTINSKA SREĆA?
Istina je da manje više nema toga što nije izmišljeno i što je civilizacija postala naprednija to nam je više toga potrebno. Posatli smo nezasitni konzumeranti potrošnih stvari, a emocije smo odložili nekuda na čekanje. Čekaju kako se kaže bolje dane. Slažem se, vremena nisu idealna, ali nisu bila ni prije 50,100,200 godina itd. Ima li vremena za čekanje sreće? Nema, sreća se živi trenutno, u njoj se uživa, svaki djelić sekunde istinske sreće treba se nastaniti u našim srcima. Za godinu dana ste toliko stariji, djeca su Vam toliko starija kao bake i djedovi i sav ostali svijet. Vrijeme leti, danas imaš 25, sutra ćeš 30. Možda sad nemaš posao, možda ga imaš ali nisi zadovoljan. Nemoj padati u depresiju zbog toga, stvarno nije vrijedno. Novaca nikada dosta, jer naše su oči gladne, naše potrebe rastu, smanjimo onda očekivanja. Misliš da nisi dovoljno lijep/ lijepa, mršav/mršava, školovan/školovana?... Nemoj biti u bedu zbog toga, jer sve je plod samo tvojih misli koje ti govore da je uvijek netko bolji ili ljepši od tebe. Ti si ti, stvoren na jedinstveni način. Tvoje srce kuca kao ni jedno drugo na ovome svijetu, tvoje oči gledaju očima kojima još nitko nije gledao. Tvoja duša isijava ono što nitko drugi na ovome svijetu nikad neće. I kad o tome razmislimo, trebamo znati koliko smo sretni. Radujmo se iako smo umorni od svega. Koračajmo iako nam je ponekad dosta i na kraju krajeva volimo svaki dan kao što nikada nismo. Uhvatit ćemo se da nam sve lakše ide, da ćemo onima koji nas zaustave i ispitaju nas nebitne stvari, zahvaliti jer smo zbog njih progledali, jer nam je drago što nismo oni. Pozitiva će zaokupiti naš život, jer šta god da radimo i koliko god da smo uspješni, ako mi nismo zadovoljni, nitko neće umjesto nas.
Idite, koračajte, volite, poštujte sebe i druge i ne dospustite nikome da kreira Vašu sreću. Vi ste svoja sreća i ako ju pronađete sami i drugi će je tražiti u Vama.
Laku noć, želim Vam sretan početak tjedna! Nadam se da ćete se zamisliti nad ovim riječima kao što sam i ja kada su ispoljevale iz mene.
Dan koji poziva na opuštanje i odmaranje, milozvučna fantazija Vašim ušima. Dječica se vesele jer su im roditelji kod kuće, a ljudi zato što će makar na kratko opustiti moždane vijuge koje svakodnevno rade poput centrifuge. Pošto smo postali multipraktici, koji svoje vrijeme poklanjaju poslu, a privatnog života gotovo uopće pa nemaju, odlučila sam svojim postom progovoriti o istinskoj sreći.
U nedostatku vremena ljudi se uhvate da zaborave svoje ime i razmišljaju navečer kako doći do kreveta i pregurati sljedeći dan. Postali su kao proizvodna traka u nekoj tvornici, START-REPEAT i tako svakodnevno. Jednostavno nismo više stvoritelji svog vremena i načina života, već smo se uhvatili da gotovo sve manipulira nama samima.
Ako radite valjate društvu, ali mnogi od Vas ne valjaju samima sebi, jer ne rade ono što vole. Ako niste zaposleni, opet nevaljate još manje jer ispada da više doma nemamo šta za raditi. Ponašamo se kao da roboti kuhaju umjesto nas, pospremaju, peglaju i rade neke druge stvari oko kuće koje netko radi za novce. Ali ne, doma nema posla, svi mi ljenčarimo. Slušam ljude koji rade i oni koji ne i shvatim da ni jedni ni drugi nisu zadovoljni. Ako radiš, kukaš jer te nitko ne cijeni na poslu, a doma ne stigneš pola stvari napraviti. Donosiš neke novce u kuću, pa ajde, ispadaš kao vrijedan čovjek. Ako ne radiš, sve što napraviš po kući i stvari koje olakšavaš drugima ispadaju bezvezne i jadne. Možda da se zaposliš kao sobarica i čistačica, majstor onda si super, ali doma, ah to je ništa. I vječito vrtnja u krug. Jedno vuče drugo i svi ispadamo zapravo vrlo osorni i komplicirani. Svaka čast izuzetcima koji rade ono što vole i koji istinski uživaju u svemu.
Zbog takvih stvari počeli smo se izbjegavati na cesti. Oni koji rade, hoće ubiti u pojam one koji trenutno nemaju posao. Oni koji trenutno nemaju posao, osjećaju se manje vrijednima iako drže 4 kuta kuće. I tako svi stavimo maskice na lice i hodamo svijetom kao zombiji, moleći se da ne sretnemo nekog poznatog da nas ne ispituje površne stvari. Nitko nikoga ne pita kako si? Prvo te pitaju jesi doma i jel radiš? Jesi završila/završio faks? Ako se nisi udala/oženio onda te to ispituju i tako sve neke stvari koje smo nekada saznavali kada već dublje uđemo u razgovor.
I sad nakon svega ovoga moje pitanje glasi: GDJE JE NESTAO ČOVJEK? GDJE JE NESTALA ISTINSKA SREĆA?
Istina je da manje više nema toga što nije izmišljeno i što je civilizacija postala naprednija to nam je više toga potrebno. Posatli smo nezasitni konzumeranti potrošnih stvari, a emocije smo odložili nekuda na čekanje. Čekaju kako se kaže bolje dane. Slažem se, vremena nisu idealna, ali nisu bila ni prije 50,100,200 godina itd. Ima li vremena za čekanje sreće? Nema, sreća se živi trenutno, u njoj se uživa, svaki djelić sekunde istinske sreće treba se nastaniti u našim srcima. Za godinu dana ste toliko stariji, djeca su Vam toliko starija kao bake i djedovi i sav ostali svijet. Vrijeme leti, danas imaš 25, sutra ćeš 30. Možda sad nemaš posao, možda ga imaš ali nisi zadovoljan. Nemoj padati u depresiju zbog toga, stvarno nije vrijedno. Novaca nikada dosta, jer naše su oči gladne, naše potrebe rastu, smanjimo onda očekivanja. Misliš da nisi dovoljno lijep/ lijepa, mršav/mršava, školovan/školovana?... Nemoj biti u bedu zbog toga, jer sve je plod samo tvojih misli koje ti govore da je uvijek netko bolji ili ljepši od tebe. Ti si ti, stvoren na jedinstveni način. Tvoje srce kuca kao ni jedno drugo na ovome svijetu, tvoje oči gledaju očima kojima još nitko nije gledao. Tvoja duša isijava ono što nitko drugi na ovome svijetu nikad neće. I kad o tome razmislimo, trebamo znati koliko smo sretni. Radujmo se iako smo umorni od svega. Koračajmo iako nam je ponekad dosta i na kraju krajeva volimo svaki dan kao što nikada nismo. Uhvatit ćemo se da nam sve lakše ide, da ćemo onima koji nas zaustave i ispitaju nas nebitne stvari, zahvaliti jer smo zbog njih progledali, jer nam je drago što nismo oni. Pozitiva će zaokupiti naš život, jer šta god da radimo i koliko god da smo uspješni, ako mi nismo zadovoljni, nitko neće umjesto nas.
Idite, koračajte, volite, poštujte sebe i druge i ne dospustite nikome da kreira Vašu sreću. Vi ste svoja sreća i ako ju pronađete sami i drugi će je tražiti u Vama.
Laku noć, želim Vam sretan početak tjedna! Nadam se da ćete se zamisliti nad ovim riječima kao što sam i ja kada su ispoljevale iz mene.
