Zašto to traje tako dugo? Zašto ne zove već dugo? Zašto nisam dugo ovo, zašto nisam dugo ono? Koliko puta čujem takvu riječ u životima oko sebe. Postala je sinonim za ispriku jer nemamo vremena, a upitnik nad glavom za ono što se čini da nikad neće proći ili doći na red.
Po prirodi smo nestrpljivi, voljeli bi da se sve magično posloži u jednom trenu. Današnji tijek vremena je definitivno za proučavanje, jer obaveza ima svugdje, a vremena nigdje. Čovjek 21. stoljeća je biće rastrgano između onoga što želi i onoga što drugi misle da mora željeti. Nabrojiti ću neke faze u kojima prečesto čujem dugo.
1. NISI VEĆ DUGO BILA KOD MENE
2. ŠTA DA RADIM, TO TRAJE VEĆ DUGO?
3. DUGO ME NIJE NAZVAO, ZAŠTO?
4. DUGO NISAM PISALA OVO, UČILA ONO
5. DUGO NISAM JELA TO I TO...
Istina je da dugo ne uspijevamo otići i posjetiti nekoga koga bi željeli ili trebali vidjeti. No problem toga nije samo vrijeme. Ima tu ona činjenica da od puno toga i bježimo. Od hrpu lažnog samopouzdanja koju kao paunovi pokazujemo prema van, iznutra smo zapravo dosta nesigurni i ranjivi. U pojedinim stvarima se ne možemo suočiti sa činjenicom da je ljudima postalo važnije doznati koliko novaca imaš i koliko si uspješan, nego kako si! Ono što je obično ljudima je nezanimljivo. To je cjepivo današnjice.Na taj način individue lječe svoje frustracije na tuđoj nesreći, perije im raste, ako Vama ne ide dobro. I Vi umjesto da se ne zamarate s tim, uđete u začarani krug intrige, laži i smicalica. Kako se izvući? Kako se maknuti od svega što nam šteti? Bilo da su to loše misli koje nam ne daju mira ili ljudska negativa?
Nije rješenje da dugo ne odemo negdje ili ne pojedmo nešto što želimo. Rješenje je otići kako bih se navikli i naučili eliminirati pojedine misli i riječi koje su nam naštetile. Bježati ne smijemo, a svi mi većinom upravo to radimo. Postajemo emotivne čahure iz koje nakon nekog vremena ne vidimo izlaz. Pustimo da nas pregaze oni glasni zvukovi osoba koji galame na cijeli svijet, pokušavajući izbjeći svoj odraz u ogledalu. Ako ćeš imati svoje dugo, nemoj da to bude zbog drugih, već zbog tebe. Izbjegavaj bježati od ljubavi i od sreće, bojati se emocija i stvarnog života. Prigrli to, stopi se sa svojim odrazom. Jer na kraju krajeva kad se sve odigra, navečer prije spavanja ostajemo sami. Tada je naljepša nagrada s ljubavlju i mirom pogledati svoj obraz i nastaviti dalje.
Ako on/ona ne nazove dugo, većinom su dva razloga za to. Ili više nije zainteresiran/sirana ili bježi od sebe i svog odraza. Mnogi zato i ne uspiju. U vezi budite svoji, izgrađeni, sa stavom koji Vam pomaže da budete hrabri, prigrlite, praštate, dajete i ljubite, jer je to jedini način da uspijete.
Zašto pišem ovaj post? Većinom sam inspirirana događajima oko sebe, ljudima koji su tražili savjet, onima koji možda nisu, a ja sam pročitala između redova. Posvećujem im svaki post. Svemu što pronalazim kao činjenicu života i nejgove prolaznosti. Na nekoji način, svaki životni post, ponekad je samo ispušni ventil. Misli koje ne dozvoljavam da odu u vjetar, natipkam ovdje. Zabilježim ih jedne večeri pod noćnom lampom ili jednog jutra uz kavu i prve zrake Sunca. Ne biram vrijeme, ne biram riječi. Pustim spontano neka me vode i daju mi snage za dalje. To pomaže i meni da rastem, da razvijem ono svoje dublje, da ne bježim od onoga što me straši i da budem bolja verzija sebe.
Kada nešto niste dugo jeli, a želite. Pojedite to, bez kajanja, jer ako ne pojedete sad, doći ćete u fazu prejedanja. Ako nekoga niste dugo vidjeli ili nazvali, napravite to. Biti će drago i Vama i toj osobi. Ako vas neke loše misli već dugo proganjaju, eliminirajte ih, korak po korak. Nemojte dozvoliti da Vam okupiraju život. Nisu vrijedne toga. Nemojte čekati, jer sve što danas napravimo, sutra imamo manje, a krajnji rezultat je: puno manje stresa, više sreće i zadovoljstva.
Do sljedećeg puta! Blogerica na zadatku se odjavljuje :)
Po prirodi smo nestrpljivi, voljeli bi da se sve magično posloži u jednom trenu. Današnji tijek vremena je definitivno za proučavanje, jer obaveza ima svugdje, a vremena nigdje. Čovjek 21. stoljeća je biće rastrgano između onoga što želi i onoga što drugi misle da mora željeti. Nabrojiti ću neke faze u kojima prečesto čujem dugo.
1. NISI VEĆ DUGO BILA KOD MENE
2. ŠTA DA RADIM, TO TRAJE VEĆ DUGO?
3. DUGO ME NIJE NAZVAO, ZAŠTO?
4. DUGO NISAM PISALA OVO, UČILA ONO
5. DUGO NISAM JELA TO I TO...
Istina je da dugo ne uspijevamo otići i posjetiti nekoga koga bi željeli ili trebali vidjeti. No problem toga nije samo vrijeme. Ima tu ona činjenica da od puno toga i bježimo. Od hrpu lažnog samopouzdanja koju kao paunovi pokazujemo prema van, iznutra smo zapravo dosta nesigurni i ranjivi. U pojedinim stvarima se ne možemo suočiti sa činjenicom da je ljudima postalo važnije doznati koliko novaca imaš i koliko si uspješan, nego kako si! Ono što je obično ljudima je nezanimljivo. To je cjepivo današnjice.Na taj način individue lječe svoje frustracije na tuđoj nesreći, perije im raste, ako Vama ne ide dobro. I Vi umjesto da se ne zamarate s tim, uđete u začarani krug intrige, laži i smicalica. Kako se izvući? Kako se maknuti od svega što nam šteti? Bilo da su to loše misli koje nam ne daju mira ili ljudska negativa?
Nije rješenje da dugo ne odemo negdje ili ne pojedmo nešto što želimo. Rješenje je otići kako bih se navikli i naučili eliminirati pojedine misli i riječi koje su nam naštetile. Bježati ne smijemo, a svi mi većinom upravo to radimo. Postajemo emotivne čahure iz koje nakon nekog vremena ne vidimo izlaz. Pustimo da nas pregaze oni glasni zvukovi osoba koji galame na cijeli svijet, pokušavajući izbjeći svoj odraz u ogledalu. Ako ćeš imati svoje dugo, nemoj da to bude zbog drugih, već zbog tebe. Izbjegavaj bježati od ljubavi i od sreće, bojati se emocija i stvarnog života. Prigrli to, stopi se sa svojim odrazom. Jer na kraju krajeva kad se sve odigra, navečer prije spavanja ostajemo sami. Tada je naljepša nagrada s ljubavlju i mirom pogledati svoj obraz i nastaviti dalje.
Ako on/ona ne nazove dugo, većinom su dva razloga za to. Ili više nije zainteresiran/sirana ili bježi od sebe i svog odraza. Mnogi zato i ne uspiju. U vezi budite svoji, izgrađeni, sa stavom koji Vam pomaže da budete hrabri, prigrlite, praštate, dajete i ljubite, jer je to jedini način da uspijete.
Zašto pišem ovaj post? Većinom sam inspirirana događajima oko sebe, ljudima koji su tražili savjet, onima koji možda nisu, a ja sam pročitala između redova. Posvećujem im svaki post. Svemu što pronalazim kao činjenicu života i nejgove prolaznosti. Na nekoji način, svaki životni post, ponekad je samo ispušni ventil. Misli koje ne dozvoljavam da odu u vjetar, natipkam ovdje. Zabilježim ih jedne večeri pod noćnom lampom ili jednog jutra uz kavu i prve zrake Sunca. Ne biram vrijeme, ne biram riječi. Pustim spontano neka me vode i daju mi snage za dalje. To pomaže i meni da rastem, da razvijem ono svoje dublje, da ne bježim od onoga što me straši i da budem bolja verzija sebe.
Kada nešto niste dugo jeli, a želite. Pojedite to, bez kajanja, jer ako ne pojedete sad, doći ćete u fazu prejedanja. Ako nekoga niste dugo vidjeli ili nazvali, napravite to. Biti će drago i Vama i toj osobi. Ako vas neke loše misli već dugo proganjaju, eliminirajte ih, korak po korak. Nemojte dozvoliti da Vam okupiraju život. Nisu vrijedne toga. Nemojte čekati, jer sve što danas napravimo, sutra imamo manje, a krajnji rezultat je: puno manje stresa, više sreće i zadovoljstva.
Do sljedećeg puta! Blogerica na zadatku se odjavljuje :)
