Hello blogoljupci!

Razmišljala sam hoću li napisati ovaj post, a onda sam shvatila da nema ljepšeg nego zaokružiti mjesec posjetom u divan gradić.

Radi se o Samoboru. Velika većina zna gdje je, ako ne i svi. Moji koraci su tim tlom zadnji put koračali na fašnik neke davne 2000. godine kao sisačka mažoretkinja. Imala sam nekih 9,10 godina. Poslije toga nikako otići. Spremala sam se prošli vikend, ali su me križa pokočila. Da dobro ste čuli, nisam mogla stati na noge. Toliko da sam na kraju otišla na inekciju. No o tome ne treba, ajmo mi o današnjem danu.

Probudila sam seku i dragog oko 8 i oko 9 h smo krenuli. Stigli smo iz Velike Gorice za nekih pola sata. Sparkirali smo se i naša avantura je krenula. Možda to nekome nije neka akcija, ali za mene je svaki dan pun sitnih zanimljivosti. Nakon početnog šetanja po gradu, moje se oduševljenje nije moglo sakriti, pa su prštali uzvici tipa: wooow, ajmeee, ili uzvik koji bi netko inače uputio kada se nešto dešava. Puno puta su me upozorili moji da se suzdražim, jer uvijek misle da se nešto desilo kada počnem uzvikivati. Hahhaha veseljak od čovjeka.

Znate da je fotić škljocao na sve strane.Obilazak nije bio striktno turistički, niti sam išla pogledati sve zanimljivosti koje krase Samobor, nego je bio čisto punjenje baterija i uživanja sa najdražima.

KAKO SAM JA DOŽIVJELA SAMOBOR?

31. srpanja, obična ljetna nedjelja. Sunce visoko na obzoru najavljuje jako topao dan, a grad vrvi ljudima koji na terasama ispijaju svoju prvu kavu. Sve je u bojama, svuda cvijeće izvire. Fasade na kućama i objektima sjaje na Suncu i daju izgledu grada još bolji pečat. Kroz grad protječe rijeka i mali slapići, koji skupa sa mostovima daju savršen štih. Šume su zasađene borovima, najčešće  zimzelenim vrstama. Nakon parka smo nastavili šetnicom gdje su dvije mlade djevojke ili djevojčice svirale violinu. Falila mi je samo krinolina i suncobran i dojam bi bio potpun. Kućice su tako slatke i posložene kao domino. Stvarno sam oduševljena.

Popili smo kavu i pojeli kremšnitu. To je ono što smo naumili. Šala i smijanja nije nedostajalo.

E da sjetih se sad da smo bili i na izletu u osnovnoj školi, ali samo do botaničkog vrta. Nažalost stari grad Samobor smo vidjeli samo iz daljine, ali sljedećeg puta ću otići. Uvijek treba ostaviti neko novo iznenađenje za drugi put.

Da ja više ne duljim sa pričom, moje fotografije uvijek govore za sebe :)