Kako prosuti ove riječi u post dajući im dublje značenje? Kako prenjeti svoju motivaciju na druge? Prvim pravim zrakama Sunca koje su probile svaku zvjerku sumnje i tame nastaje novo buđenje. Proljeće je buđenje prirode, priroda budi nas, a mi budimo svoje instinkte, svoju dušu srce i osjetila. Nije da nikada nisu bili probuđeni, ali nekad zaboravimo širom otvoriti oči!

Moje buđenje znači izaći iz svih okvira viđenog, osvrnuti se oko sebe još dublje i jače upijajući svaku novu misao na inspirativni način.

Neke stvari su me prodrmale, probudile iz sna koji je trajao neko vrijeme, dale mi materijala za razmišljanje. I na prvi mig, na prvu sekundu negativnog aspekta, moji su vidici odbacili tamu. Nikada nisam dopustila, pa ni sada neću da me odbijanje i negativizam sruše na tlo. Istina je da sam ranjiva, istina je da su mi osjetila iznad one granice od 100 %, ali sam i jaka. Moj me pogled na svijet koštao nekih stvari. Razmišljajući previše što će drugi misliti zatvorila sam svoje ideje u bocu, svoje snove poslala sam na zimski san misleći kako me drugi blokiraju. Ali nisu oni bili moja blokada, ja sam svoja blokada. Strah od neprihvaćanja, odbijanja, suviše emotivnosti, rezultat su nezadovoljstva.
Pa što ako tamo netko koga ne poznam misli da ja nisam dovoljno dobra. Zašto uporno dopuštamo svijetu da nas skenira? U redu je neka to rade, ali kako postići da nas to ne dotakne?

Nisam ledena kraljica, moje emocije se ne mogu sakriti. Svaka suza koju prolijem i svaki kamen od kojeg se spotaknem, proživljavam intenzivno. Ponekad se pitam, imam li šesto čulo. Uklapam li se u ove svjetovne okvire? No onda dobijem odgovor, tu sam da bih poticala sebe i druge da okviri ne postoje, da je snaga i moć znati prepoznati neprepoznatljivo, znati osjetiti ono što ne vidimo i vjerovati u nešto više. Od tud i crpim pozitivu. I kad se sjetim toga, padne mi napamet: "Nije bitno što netko misli negativno, a nije te ni upoznao. Nije bitno što te ljudi skeniraju, a ti to trenutno osjetiš dublje jer si ranjivija, nije bitno što svijet ima tvoju sliku koja nema veze sa tobom" Bitno je pogledati se ogledalo i dopustiti sebi da se voliš ono što vidiš. Danas si mršavija, sutra deblja, danas si uspješnija, a sutra možda manje." Ali to je ta ljepota življenja. Ljepota koja nema reprizu. Inspiracija koja daje značenje. To je život, svijet i ljubav.

Kada kročimo u novi svijet kao što sam to ja nedavno napravila, budemo nekada i sami, borimo se protiv vjetrenjača, ali se i dočekamo na noge. Shvatiš kako moraš probuditi svoje samopouzdanje, ponovo naći svoj smjer, kako bih pustila nekog u svoj život.

Srce mi je iskreno, duša mi vapi za novim pobjedama, slika moga svijeta odbija razmišljati tko me skenira ili analizira. JA sam svoja najbolja verzija, a znate zašto to mogu reći? Nisam kopija, nisam ulizica, a prepoznati će to samo oni koji osjete ljubav i iskrenost, a ne oni koji misle da je tako. Moji okviri su srušeni, moje Sunce je visoko na obzoru gledajući i one loše ljude očima ljubavi. Od toga ne odustajem, jer se ne povodim ni za mržnjom ni za zavišću. A vjerujte da se onima koji zlo misle, zlo i vrati. Nismo mi stvoreni za osvetu, za pakost i mržnju. Nisamo ako to ne želimo.

Probudite se proljetni cvjetovi, uzdignite se pod Suncem ljubavi. Zračite bojama, ljubite osjetilima, komunicirajte djelima, spontano radite, organizirajte samo ono što morate. Osvrnite se oko sebe i prigrlite ljude. Kad Vas odbijaju grlite jače, neka misle da je ulizitis ili gluma. Neka oni budu slijepi pored zdravih očiju, a Vi gledajte, kristalno čisto i jasno.

Sa ovim pozitivnim ishodom završiti ćemo tjedan. Išla sam na predstave, u kino, upijala zrake Sunca, prigrlila prirodu, stvarala nove kadrove, upijala nove snove i mogla bih Vam opisivati do sutra, ali poruka koju sam prenesla važnija je od onoga što sam prošla.

Moji događaji i djela ovoga tjedna bili su okidač snova i buđenja, ljubavi i nade. Pospremam ih u sjećanja koja ne blijede i sitnice koje život znače.

S ljubavlju! Ines