Usudila bih se reći kako virtualno pero nisam uzela u ruke sigurno mjesec dana. Učenje i neke druge obaveze ponekad znaju odaljiti kreativni tijek misli koji mi je potreban za pisanje bloga. 2018 godina krenula je jako intenzivno i zbog toga mi je neobično drago.
To je upravo ono što sam priželjkivala i stoga se nemam namjeru buniti.
Također ne planiram zapostaviti svoj najdraži hobi, pa hvatam vrijeme kako bih vam mogla ponuditi sadržaj.

Spoznala kako svakim danom sve više rastem kao osoba i da su me posljednjih godinu dana enormno promijenile i obogatile.
Više mi nije bitno što će netko misliti, dokle god znam da sam iskrena i trudim se.
Nije se rodio onaj tko bi svima udovoljio.

Također mogu reći kako na tuđe ponašanje ne možemo utjecati, kao ni na mišljenje, ali možemo jačati sebe jer tako negativa manje dopire do nas.

Dostojevski je jednom rekao: "Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajati da gađaš kamenom svakog psa koji zalaje na tebe, nikada nećeš stići na cilj"
Često gubimo dragocjeno vrijeme ljuteći se na ponašanje okoline, jer nam nije svejedno kako se netko ponaša, no to je upravo razlog zašto i sami stojimo na mjestu.
Trošimo previše energije na nebitne stvari i onda si blokiramo vlastiti put napretka.

Najbolje učimo promatrajući okolinu, a upravo nas ona najviše i izgrađuje. Osobno i jesam promatrački tip te crpim inspiraciju upravo iz svakodnevnice, tako da sam si dopustila još intenzivnije širom otvoriti oči i upijati.
Pogotovo kada krene proljetno vrijeme pa se ljudi izvuku iz svojih domova.

Promjenom rutine, došao je i određeni stres, ali i spoznaja da smo u mogućnosti učiniti puno više toga nego što je to dosad bilo.

Moja borba je trenutno usmjerena prema organizaciji i određenoj vrsti opuštenosti koja će doći sa vremenom.
Imam toliko toga za napraviti, a teško je posložiti i rasporediti vrijeme.

U svakom slučaju vrijeme je posrednik koji nam pokazuje put i usmjerava naš život onako kako mi navigiramo.

Nadam se da se pratimo i dalje te da sam vam barem malo falila na blogu :*