Definitivno bih opisala taj tijek kao kotač koji se okreće prema skupini zadanih ciljeva ili onih koji su sami po sebi nametnuti rođenjem i napretkom društva.
Često je to mišljenje ljudi da su najveća postignuća završiti faks, naći posao, udati se i imati djecu.
To su samo životne stepenice na čiji put netko nikada ne dođe, a drugi stignu u različitim životnim fazama.
Možemo ih nazvati jako važnim ciljevima, ali ne i jedinima na koje treba biti ponosan.
Što je sa ostalim snovima, planovima i ciljevima koji ne ulaze u taj ciklusni kalkulator?
Mogu li se ljudi koji nisu ostvarili sve gore od navedenoga nazvati neuspješnima?
U nekim stvarima ispada da u startu možemo ispasti iz igre, jer nemamo sve  predispozicije za odigrati neku od ovih karata, izvaditi taj as iz rukava koji smo dobili.
Mogla bih do sutra nabrajati stvari sa kojima se ljudi koji izađu iz kalupa susretnu.
Smatrate li vi prve navedene primjere uspješnima?
Morali bi ući u cijelu povijest njihova odrastanja, financijske situacije, mogućnosti i stečenih životnih navika da bi mogli prozvati sve i jednu osobu sa tog popisa uspješnom.

Jer onaj drugi popis koji danas nitko ne gleda je očito spremljen među zaboravljene knjige i pojavljuje se tek u nekolicini istomišljenika koje nazivam: "Rođen si kao čovjek, pa onda to i budi"
Vaši ciljevi i planovi neće umrijeti i nitko ne kaže da ne možete dostići, ako ne i prestići ljude koji imaju trenutnu satisfakciju napretka.


Obje liste primjera ih  prave, bez obzira što su različiti ljudi sa drukčijim pogledima na život.
Naravno da ima osoba koje prekriže sve novogodišnje odluke koje su zacrtali, ali velika većina ipak ne.
Planovi izgledaju opako i primamljivo na papiru. Kao da su ih pisali najuvjereniji mozgovi.
Sve to iscrtano u najljepšim planerima kojih u ponudi ima milijun.
Najbolje od svega što ne stanemo na jednom planeru, moramo ih ponekad imati i više.
Krene se entuzijastično, sa velikim naglaskom "OVE GODINE ĆU" i onda tamo negdje već u ožujku većina planera ostane netaknuta, jer počne utrka sa stvarnošću.
Kada postaneš svjestan realnosti, nastane depresija iz koje se izvučeš tamo negdje na ljeto kada imaš priliku napuniti baterije za novi početak.

Desi se život u kojem se teretana pretvori u ekstra sendvič sa dodatkom umaka, sportska oprema kupi prašinu u najmračnijem dijelu ormara gdje te ne podsjeća na jučerašnji entuzijazam, a obećanje da ćeš prestati pušiti ili štedjeti više, završi sa dodatkom jedne kutije cigareta.

Možda sam malo previše slikovita, ali u dosta slučajeva "klinička slika" je i gora od navedenoga.

Zašto sam spomenula povezanost sa novogodinišnjim odlukama?

Upravo nas one u startu i zeznu. Nije ih napisala osoba koja je odlučnija nego jučer kada je ispratila zadnje trzajeve prošle novogodišnje liste.
Osoba koja misli ostvariti nešto u tekućoj nam godini, mora promijeniti stanje svoje glave kako bi prionula na posao.

Planovi se mogu kovati i postepeno, nakon što riješimo prvi u nizu, čestitamo si što smo ga ostvarili i idemo dalje.

I nije ih potrebno kovati 31.12. zato što su pohranjeni u našoj glavi već duže vrijeme.
Često nam vrište u mislima: "Daj se više pokreni, koji ti je jarac"
Ovdje ne govorimo o ostvarenim planovima i uspjesima, nego o onima koji su boljka, a svi ih imamo, samo netko jedan, a netko deset.

Da bi ih počeli rješavati trebamo ih staviti na papir, razmisliti koji su nam prioriteti i čemu je već krajnje vrijeme da počne skupljati prašinu u ladici sa natpisom "IZVRŠENO"

Sa rješenjem kako razraditi i realizirati planove se ne rodiš. Ponekad na njima učiš sistemom POGREŠKA/POKUŠAJ ili ih riješiš gledajući i čitajući od drugih.

Jedino je zajedničko to što se ništa ne ostvaruje preko noći, bez rada, upornosti i odlučne volje.
A to nije lako kada si u fazi gdje ti upravo te karakteristike fale.

Danas je ponedjeljak, osmi je dan mjeseca siječnja i pravo je vrijeme da ustaneš i kreneš, sitnicu po sitnicu, kvačicu po kvačicu.

Jer kada krenemo, mala volja će se umnožiti, sitne pobjede će razultirati većima, budžet umanjen lošim navikama će se povećati, a ti ćeš rasti kao osoba.

Nitko nije procvjetao iznenada, bez konstantnog zalijevanja i rasta na sebi. Onaj tko  je, brzo će uvenuti jer zemlja na kojoj je posađen nije plodna.
Imamo priliku zasukati rukave svakodnevno, a samo je na nama hoćemo li to stvarno učiniti ili lutati i dalje.