Ovog kišnog ponedjeljka misli su mi bile okupirane fotografijama s kojima svakodnevno dajem dimenziju ovom blogu! Na društvenim mrežema na kojima objavljujem o svom blogu svaka fotografija je moja. Snimljena je sa puno ljubavi, kreativnosti i sreće. Navečer prije spavanja, u misli bi mi došle nove ideje. Mislila bih o osobnim detaljima koje posjedujem i fotkajući ispunila bih onaj dio mene koji to voli.

Ako ste ponekad sumnjali u istovjetnost i ljubav prema nečemu, osobno ću Vas razuvjeriti. Svaki djelić ove priče napravljen je iz čiste ljubavi i onoga što mene čini. To je jedan od načina izražavanja ljepote življenja. Ovaj način sam izabrala kako bi sebi i drugima ukazala na istinske živote radosti, a to su svakako sitnice. A sitnice se danas mogu prikazati i kroz fotografiju.

Točno se sjećam vremena kada je koja fotka snimljena i osjećaja koji me tada pratio. To su uspomene, zabilježene u jednom bljesku sekunde koji ostaje kao dokaz da smo negdje bili, nešto radili i sa nekime djelili trenutke koji postaju povijest. Naša povijest, naša baština, ljudi koji svojim životima i djelima svakodnevno zapale onu iskricu nade i sreće. Za mene je to pravi dragulj života.

Moji oko mene me znaju nekad špotati što stalno fotkam, ali kad zavire u arhivu, bude im na kraju drago. Da ne duljim, ovo su mi neke od najdražih :)

Divno ljeto u cvjetnjaku moje majke. Osobe koja sve što radi, radi sa puno ljubavi i koja je to prenesla i na mene.



Najdraže šalice sa citatom koji govori poantu najljepših trenutaka: "I appreciate memories of all the good times we ve shared" :) Cvijeće me pokreće, to je ono što već znate :)