Jeste li ikad imali isnpiraciju za pisanje i izražavanje na taj način? Veliki sam ljubitelj svega što ima veze sa umjetnosti. Uvijek u svemu gledam dublju stranu nečega. Okušala sam se u pisanju pjesama, slikanju, fotografiranju i dekoriranju. Moram priznati da se u određenim fazama života nalazim u svakom aspektu umjetnosti. Imam potrebu izražavati ono što se nalazi u meni, ispoliti svoje emocije na papir, platno i dok hodam ulicama.

Prva faza pisanja javila se u 5. razredu kada sam krenula na novinare, a vrhunac je dosegla krajem osnovne škole kad sam doživjela svoj prvi ljubavni brodolom.Ponekad pročitam pjseme koje sam pisala i  mislim da nisu nimalo djetinjaste ,već su ispunjene emocijama koje je tad u meni izazivala gorčina prve ljubavi. U pjesmama se vidi kako sam mislila da je svemu kraj, da mi je srce puklo, a duša ranjena. Iako će netko doživjeti to kao gubljenje vremena i sladunjavu glupost, meni je pisanje i izražavanje emocija uvijek pomoglo da krenem dalje.

Dnevnike sam pisala od 3. razreda osnovne škole i velika su mi uspomena, a i pokazatelj fazi čovjekova razvoja. Takve stvari su zbilja za proučavanje.Ponekad se sjetim svojih razmišljanja i snova. Divno je vidjeti da sam oduvijek imala smisao iz tame napraviti svjetlost, a iz ničega nešto i to je ono što mi nitko ne može oduzeti. Sada kada čujem otkucaje tipkovnice, preplavi me osjećaj čiste sreće. Kao da sviram klavir. Pisanje bloga mi je pomoglo da usavršim tipkanje. Puno brže, puno snalažljivije i sa erupcijom inspiracije. Riječi iz mene izlaze kao note. Njima punim baterije i nalazim smisao za sve oko sebe.



Pozitiva koju crpim dolazi od riječi koje u sebi imaju snagu, dubinu, oštrinu i smisao. One mogu biti kao oštrica mača, ovisi što dolazi iznutra. Trudim se da moje riječi budu ljubav i snaga, smisao i inspiracija.
Sjećam se da sam krenula i knjigu pisati, ali oduvijek smatram da za to treba još puno znanja, čitanja i usavršavanja. Ali da mi to nije želja, lagala bih.

Moje mane su ponavljanje nekih riječi i nedostatak kompozicije. Svjesna sam svojih grešaka i na tome radim. Gramatičke pogreške su također prisutne, jer sam jedna od onih koji imaju problema sa č ić i ije je. To se sve može ispraviti i moram priznati da mi ide sve bolje. Za stilsko izražavanje nikad nisam imala problema, ali ono gramatičko nije potpuno. Profesori su uvijek manjakli s tim djelom. Nisam sad priznala svoje mane da me operete ;) Priznala sam ih onako ljudski i pošteno. Smisao svega je učiti, stvarati i voljeti ono što te čini.

Podjeliti ću sa Vama jednu jesensku pjesmu koja je nastala u jesen 2013. godine :)