VARATI, A VOLJETI, JEDNOSTAVNO NE MOŽE!
04:29:00Živimo u svijetu gdje ima toliko mogućnosti i slobode da su ljudi postali nekontrolirano nemoralni. Sinoć sam jako razmišljala o toj temi, o varanju među ljudima, raspadu brakova i strahu od istoga. Gdje god krenem ta me tema jednostavno počela pratiti u stopu. A pitanje koje mi se pojavljuje iznad glave je: "Znaju li uopće ljudi danas što je ljubav?"
Kako je moguće varati i istodobno voljeti?
Moj je stav da ljudi koji varaju često imaju psiholoških problema. Ili su jednostavno genetski "ženskari" ili "žderačice muškaraca" hahha ne znam koji bi drugi izraz iskoristila. O tome se počelo pričati kao dobar dan, a u vezi toga se ništa ne poduzima. Zar je u redu varati iza leđa nekontrolirano? Voljela bih ući u mozak takvih ljudi! Kako uopće funkcioniraju? Uzbuđuje li ih to skrivanje i laganje? Jesu li sposobni voditi normalan život? Imaju li grižnju savjesti?
Za mene je to posebna vrsta fenomena. I na vrhuncu svega, kad ih otkriješ i dalje lažu.
I tad čovjek pomisli: "Kako mi je mogao/mogla to napraviti?!? No istina je ovakva: "Ne gubi onaj tko je prevaren, već onaj koji prakticira izlete na više strana."
Znate li koja je to utopija? Svakom novom žrtvom, osjećaju se sve praznije. U društvu prikazuju kako su oni jednostavno takvi i da u tome uživaju, a istina je veoma poražavajuća. Takvi ljudi nemaju samopouzdanja, nisu otkrili svoju osobnost, niti razvili karakter, stabilnost im nije jača strana i najčešće bježe od nečega s čime se boje suočiti. Ili su zapeli u braku ili vezi gdje nema ljubavi?!? Iako to nije opravdanje, ali mnogima je upravo to razlog čestih izleta.
Desi se da muškarci i žene imaju krasne partnere kraj sebe, izrazito vjerne, pune ljubavi i privrženosti. Jednostavno nekoga tko je upotpunosti izgrađena osoba, a izleti postaju sve češći.
Oni bježe, od sebe, bojeći se u potpunosti predati životu koji je pravilan, partnerima koji su jači i stabilniji, imaju osjećaj da će sve doći u kolotečinu i da će upravo oni postati ranjivi ako pokažu ljubav. Godinama proučavam te odnose, a ponešto imam i sama iskustva koje me formiralo i naučilo što želim, a što ne od veze. Emocionalno prestanu biti prisutni i umjesto da se prepuste, krenu raditi loše stvari, da pomisliš kako im uopče nije stalo. I onda odjednom sve eksplodira. Postane ti dosta trpiti taj nezdravi odnos i jednostavno kažeš zbogom. Napokon prodišeš punim plućima, shvatiš da si puno vrijedniji od toga. I ispostavi se da jesi. Jer više nema šanse da pristaneš na nezdrav odnos, radije budeš solo. Tako vrijedi i za brakove. U njih posebno ne valja ulaziti ako ne volite u postpunosti i niste spremni predati srce na pladnju. Ne da vas netko iskorištava, nego da budete jedno, onako kako treba. Sve ostalo vrišti iz vas. Svaki loš i nesretan odnos vidi se na svakoj pori vašeg bića. Isto kao i kad ste sretni. Pošto danas novine pune stupce koji pričaju kako je varanje postalo kao dobar dan, mnogi se mladi ugledaju na to i smatraju da je to društveno poželjna stvar. No istina je daleko od toga. To boli, ponižava, uništava povjerenje i čovjeka koji to proživljava. To nije nova majca ili čarapa. To je igranje sa ljudskim osjećajima. I to se upotpunosti vrati svakome tko to radi. Samo tad kad se vraća, postavi si pitanje: "Zašto baš meni?" I tad glumimo žrtve od sebe umjesto da progledamo i budemo svjesni jedne stvari. Ne možete zabijati noževe u leđa misleći da vam se sve te oštrice neće vratiti. I možda će netko tko pročita reći da se pravim moralna i da sam preozbiljna. Ja ću na to samo odgovoriti ovo. Najlakše je u životu, varati, lagati i bježati od stvarnosti. Puno je teže s njom se suočiti. U ovakvom svijetu pored toliko cinizma i straha teško je ustati se i reći: JA SE PONOSIM SA TIME ŠTO SAM DRUAGČIJI OD DRUGIH. E pa upravo to i je cilj. Znati šta želiš i ne povoditi se za društvom. U životu sam i ja povrjedila nekad i zbog toga sam jako ispaštala. To me naučilo da budem bolja, da ne želim trošiti vrijeme na isprazne stvari i pogrešne odnose, već da želim biti osoba koja može sebe pogledati u ogledalo, a svakome u oči. Jer ako već to radite imajte petlje barem nazvati i reći, gle takva i takva je situacija, jednostavno moram. Ali budite spremni, da onda više nema sjedenja na svije stolice. Jer kako god okreneš sa jedne ćeš pasti. I to toliko da će boljeti cijeli život.
Kako prepoznati istinsku ljubav?
Ljubav se prepoznaje djelima. Jer kad već istinski voliš nemaš više potrebe to govoriti, djela su ta koja govore umjesto tebe. Ako se osjećaš sigurnim, voljenim ili zaštićenim, znaš da si na dobrom putu. Dajte si vremena da se upoznate, da vidiš koja su njegova/njezina načela i karakter. Odnos koji ima prema vama kad ste u društvu, način na koji se trude pokazati koliko im je stalo. Ako ih nije sram priznati u društvu da imaju zdrav i stabilan odnos i da su ponosni na to. A najviše od svega to vam treba biti i prijatelj/prijateljica za cijeli život, partner/partnerica s kojom/kojim možete podijeliti apsolutno sve dobro i zlo u svome životu. Strastveni odnos nije mjerilo ljubavi, jer ako sve ostalo ne valja, to vam je pokazatelj da je u pitanju "zaluđenost" koja se može vrlo vješto prikriti u početku, ali sve poslije izađe na vidjelo. Ako imate normalne osobe kraj sebe. Usudite se, jer to je cijena napretka. Nemojte vi povrjeđivati bojeći se, da netko vas ne povrjedi. Prekratak je život za to. Jedan krivi korak može značiti nesretan život, a jedan pravi, je put prema ljubavi i sreći.
Kako god okrenete ove postove volim pisati iz razloga što još uvijek dok god me ima vjerovati ću u dobro. I pokušati taknuti samo jednu dušu kojoj je stalo. Jer ljudi će vas povrjeđivati, natjerati se da se osjaćete neko vrijeme ranjivo i bezvrijedno, ali ako ste normalni iz toga ćete izvući sve i primjeniti kako bi bili što sretniji. Tako možete samo pobjeđivati svaki dan i proći pored svih sa smiješkom. Znate zašto? Jer niste zaboravili morlane vrijednosti, jer i dalje znate reći: HVALA, MOLIM I OPROSTI. Imate snagu pokazati dobru volju i suosjećajnost onda kad je potrebno i reći koju lijepu riječ. A najviše od svega je činjenica da se zato ne morate truditi, već da vam je to prirodno.
Ljudi moji. Carpe Diem! Viva la Vida! Volite se, smiješite i zračite, za sve ostalo tu je boksačka vreća :P
I još jedna napomena: Ne osuđujem nikoga, apsolutno nikad, svi radimo greške i nitko nije savršen, nedostatak svega je samo manjak hrabrosti da ispravite pogreške i krenete dalje :)
0 komentari