Dragi moji blogoljupci,

vratili smo se mi na našu rutinu i stigli do još jedne nedjelje. 

Što se dešava nedjeljom? Nedjelja je rezervirana za rubriku "OBIČAJI". Ponosna što mogu predstaviti priču broj dva i zahvaliti divnoj Ani što je sa nama odlučila podijeliti dio običaja iz svoga kraja. Krenimo u čarobni svijet božićnog ručka koji iza sebe ostavlja još jednu ljepotu življena.

"Bliži se vrijeme Božića, jedno od najljepših doba godine. Uspomene i obitelj koja se okuplja vratila me u djetinjstvo i otvorila škrinjicu uspomena u kojoj čuvam neprocjenjive trenutke i običaje koje štujemo.

Ovu priču posvećujem svome djedu koji nažalost više nije na ovome svijetu, ali je mojoj obitelji i meni ostavio jednu od najljepših uspomena. Prenosio nam je ono što su njegovi preci njemu.

Jedan od običaja koji nam je prenio je običaj božićnog ručka.

Nakon što se svi okupimo za blagdanskim stolom, baka ili mama pale svijeće na adventskom vijencu i svijeću oko koje je rasla pšenica. 

Uz nju je pripremljena i bukara vina (tradicionalna drvena dalmatinska čaša za vino).

Dida je znao reći:"Dico moja, u moje doba nismo imali adventski vijenac, nego samo jednu svijeću zabodenu u pšenicu."

U čast tog vremena nismo je maknuli sa stola već smo nastavili sa tom tradicijom.

Poslije toga najmlađi član započne ručak sa molitvom i zahvalom za jelo kojeg su vrijedne ruke pripremale i za spokoj duša koje nisu više sa nama. Ubaci se tu i pokoja šala na njihov račun. Priča se o načinu na koji bi on/ona to napravio da je sa nama.

Kada se ožedni tijekom ručka, kreće se sa bukarom vina. I djeca sudjeluju jer im od malo vina neće biti ništa. Dida bi na to rekao:"Moraš malo okusit."

Bukara sa vinom kreće od najstarijeg u smjeru kazaljke na satu, tako da se na kraju vrati na početak.

Uz podizanje čaše u vis prvi kaže onome do sebe: "Živio i nazdravlje", a taj drugi mu odgovara "Nazdravlje". Prvi otpije gutljaj i predaje čašu dalje. Krug se nastavlja uz riječi zdravice. Kada čaša dođe do djece uz smijeh se gledaju mala lica koja se od kušanja vina namršte i brzo nakon toga popiju vode.

Kada ručak bude gotov, najstariji uzima koru kruha ili okrajak ako je domaći, umoči ga u bukaru vina i stavlja ga nad svijeću iz pšenice.

Kapljicama vina se gasi plamen i svi čekaju smjer u kojem će dim krenuti. Vjeruje se da smjer dima određuje koja će zemlja najbolje roditi, a može biti usmjeren i prema brdu ili rijeci Cetini.

Ako krene prema strani koja se obrađuje čuje se pljesak, jer je lijepo vjerovati da bi primjerice loza mogla roditi. Onaj koji obrađuje taj dio zemlje ne skriva najveći osmjeh ispunjen ponosom. 

Kora kruha koja bude crvena od vina čuva se do novogodišnjeg ručka kada se ponovo ponavlja isti postupak umakanja u vino i gašenja svijeće.

Uz ovu priču želim Vam svima od srca sretne i blagoslovljene blagdane i stvaranje običaja i uspomena vrijednih pričanja."

-Slika prikazuje običaj:preuzeto sa interneta-

Hvala dragoj Ani na divnoj priči i lijepim željama. Uspjela me je dirnuti i usrećiti sa pričom za moju rubriku. Bila sam jako sretna što mi se javila jer upravo je ona na svom divnom instagram profilu jedna velika inspirativna individua. 

Rubrika ide dalje i bilo bi mi drago da mi se javljate sa ovako prekrasnim uspomenama. Dirnimo srca jedni drugima i uljepšajmo si blagdane.

Javite se na: iherceg1305@gmail.com ili u inbox na facebooku i instagramu. Čekamo običaje iz cijele Hrvatske.

Ugodan ostatak večeri i puse od "Moje note i moj svijet"