2.DIO VIKEND AVANTURE
14:08:00
Hello ljudi nastavak sljedi :)
U uhu mi svira Nina Simone- I put Spell On You i muzika me tjera na neki ples, ali umjesto toga tipkam. Tipkam sjećanja sa divnog izleta. Prvi dan smo opisali, pa je došlo vrijeme i za drugi. Petak je bio kao stvoren za posjetiti najmanji grad na svijetu, kao i domaćina filmskog festivala ili divan povjesni grad smješten na moru :) Krenimo u avanturu:
S jutrom smo skužili da smo se malkoc preračunali u vremenu spavanja. Trebali smo ustati ranije, ali su nam noge od "Učka" avanture vapile za spavanjem. Ustali smo se, nešto na brzinu pojeli i krenuli. Ne znam Vam više reći koliko je bilo sati jer se ne sjećam točno. To je manje bitno u cijeloj priči.
Prva destinacija nam je bila Hum. U mojoj glavi su rovale misli kako ću napokon vidjeti Hum. Uzbuđenju nije bilo kraja, kad se radi o životnim srećama ja sam najveće dijete. I da jedna sam od onih koje uzbuđeno plješću na neki novi događaj, divan razvoj situacije ili ljubiće i knjige na tv-u hahahah definitivno mi podiže nivo sreće. Ulaskom u grad plaća se parkiranje odnosno ulaznica 10 kn.
Hum se nalazi 14 km jugoistočno od Buzeta što je predio središnje Istre. Na popisu stanovništva 2011.godine ovaj grad broji 30-ak stanovnika. Unutar očuvanih gradskih bedema dvije su male ulice, Župna Crkva Marijinog Uznesenja sagrađena 1802., romanička crkva sv. Jeronima iz 12. st , oslikana freskama pod bizantskim utjecajem s mnogo glagoljskih natpisa i grafita majstora Antuna iz Padove.
Kao što vidite na slikama uz divno nebo i vrijeme tog dana koje nas je izvrsno poslužilo arhitektura je savršena :)
U cjelovitosti o prošlosti Huma uvijek možete pročitati na internetu, ali osjetiti čaroliju uživo je nešto sasvim drugačije. Preporučam svima kada budete prolazili Istrom da ne izostavite Hum :)
Sljedeća destinacija su bili Kotli, a na putu prema tamo smo stali poslikati glagoljični dokument:
7. pristanište Aleje Glagoljaša u Istri. Istarski razvod je skup isprava iz XIII. i XIV. stoljeća o razgraničenju
posjeda feudalnih gospodara Istre: akvilejskog patrijarhata, Pazinske
knežije i Mlečana. Isprave su bile pisane latinskim, njemačkim i
hrvatskim jezikom, a sačuvan je prijepis na hrvatskom jeziku kojeg je
sastavio pop glagoljaš Mikula Gologorički.
Nakon toga smo stigli u Kotle. To je malo bajkovito mjestašce sa jednim zabilježenim stanovnikom u 2011. godini. Mjesto je u sustavu grada Buzeta. Kroz selo prolazi rijeka Mirna padajući u slapovima. Po kotlastim udubinama koje rijeka Mirna dubi u stijenama mjesto je i dobilo ime. Sve što mogu reći je čista prirodna ljepota i mir. Ako želite negdje vidjeti ljepotu rijeke koja je smještena u kotlastim udubinama i divnu modro zelenu boju ovo je pravi mali raj.
Nakon divljenja u Kotlima otišli smo u Roč na kavu. Također malo slatko mjestašće sa susretljivim i ljubaznim ljudima. Popili smo kavu i skoro usvojili dijete. Kćerkica od žene čiji je kafić je prišla i sjela mami i dragom u krilo.
Za Motovun smo mislili da nam je posljednja destinacija u tome danu ali smo se prevarili. Motovun nam je dugoželjeno mjesto koje smo htjeli posjetiti i nije mi žao jer sam se zaljubila na prvu. Savršeeen je.
Motovun- tal. Montana je naselje i općina u Istarskoj županiji. Najbolje je očuvana srednjovjekovna istarska utvrda. Ime mu je keltskog podrijetla, a znači Montana- grad u gori. U prapovijesna vremena ilirska i keltska plemena na mjestu današnjeg Motovuna gradila su svoje utvrde. Na posljednjem popisu iz 2001. godine mjesto je bilježilo 987. stanovnika.
Motovun čine tri dijela grada. Na samom vrhu najstariji je dio, ispod njega je "Podgrađe", a noviji se dio "Gradiciol" spušta niz padinu. Gradić je do danas sačuvao srednjovjekovni izgled.
"
Povijest Motovuna datira još iz doba prije rimskog vremena, kada su na ovom mjestu digli svoje naselje Sekusi, keltsko pleme.
Obranu Motovuna činila su dva prstena zidina. Unutarnji prsten oko najstarijeg dijela grada datira iz 13,14.st. Kroz njega vode unutarnja vrata grada. Oko Podgrađa nalazio se drugi prsten gradskih zidina, u koji se ulazi kroz vanjska gradska vrata iz 15 stoljeća. U njima je danas lapidarij. Između dvoje vrata nalazi se vanjski gradski trg. Na trgu je, pokraj unutarnjih vrata, i gradska loža iz stoljeća, predivan vidikovac na okolicu.
Središnji trg Andrea Antia nazvan je po renesansnom skladatelju i tiskaru nota, rođenom u Motovunu u drugoj polovici 15. stoljeća. Na trgu je barokna crkva Sv. Stjepana, izgrađena 1614. na mjestu starije crkve. Uz crkvu je zvonik–kula iz 13. stoljeća, s nazubljenim prsobranima, građena kada i prva crkva na čijim temeljima je sagrađena sadašnja. Malo je poznato da je na istom mjestu u kasnoj antici bila starokršćanska bazilika, još veća no što je današnja crkva Sv. Stjepana.
Nasuprot crkve je Komunalna palača, građena u 12 stoljeću, a u 16. i 17. stoljeću proširivana i obnavljana. Ispod trga je velika cisterna koja je opskrbljivala vodom Motovun. Do vrha Motovuna vodi uspon od 1052 stube, što ga čini najdužim stubištem u Hrvatskoj.
Kroz Motovun je prolazila željeznička pruga Parenzana čime je mjesto ostvarivalo dobru povezanost s Porečom na zapadu te sa Slovenijom i Istrom na sjeveru. Kolodvor je sačuvan i nalazi se podno brežuljka na kojem je smješten stari dio grada, neposredno prije ulaska u t.zv. motovunski tunel."
U Motovunu smo jeli. Probala sam domaću lazanje tjesteninu sa crnim tartufima. Okus je jako zanimljiv i fin. Svatko od nas je naručio nešto drugo kako bismo probali. Cijene nisu bile tako prenapuhane, ali za naše plaće gastronomska ponuda u Hrvatskoj je dosta skupa. Imam još hrpetinu slika i najradije bih sve stavila, ali treba znati stati na kraj. Iz Motovuna smo otišli puni za jedno veliko nasljeđe, ono koje leži u srcu. Uspomena na divno mjesto koje će Vas ostaviti bez daha. Poželejti ćete se vratiti opet i opet. Mislili smo da idemo nazad do Rijeke ali smo se u zadnji čas dogovorili da zadnja destinacija za taj dan bude Poreč.
Poreč neću opisivati, mnogi od Vas su već bili. Ja sam samo prošetala i završni segment ostavila na moru. Željela sam taj dan udahnuti i miris mora i pogledati u beskrajno plavetnilo. Kroz slike ću prikazati ljepotu predvečerja u Poreču.
Sutra se čitamo dalje :) Treći dio je pred nama. Slike koje neću staviti budem poslije složila jedan album. Nekako mislim da sam ono najvažnije obuhvatila i podjelila. Nikada nije isto pisati i doživjeti. Toliko ste toga upili da mozak radi 100 na sat. Hvala što čitate djeliće mojih uspomena i ponekad podjelite i svoje. Veselim se vašoj podršci i komentarima.
Laku noć :) "Moje note i moj svijet"
1 komentari
Aj-aj divoteeeee!! <3 Lijepa li je ta naša...stvarno je. Ne znam što bi prije gledala, ove fotografije na kojima dominira zelenilo ili pak one na kojima dominira more.
OdgovoriIzbrišiNestrpljivo čekam dalje treći dio, i tekstić i fotografije. :)