Neću krenuti sa povješću ženinih uspješnih koraka koji su nas doveli u sadašnjost. Krenuti ću sa sadašnjošću i osvrnuti se na bližu budućnost žene. Ovo pišem iskreno i od srca, kako to žena i može. Svoje stavove neću uljepšavati, a ono što me čini ponosonom ili zabrinjava neću sakriti.

Na današnji dan žena je sve. Ali što je s onim kroz cijelu godinu? Nasilje nad ženama još uvijek je vrlo zastupljeno, kao i seksualno uznemiravanje i omalovažavanje. Moram napomenuti i to da i muškarci kroz koje kakve viceve i isprazne šale, pokušavaju nametnuti sebi epitet "Ti si glupa, ja sam pametan". Naravno govorim o onim primitivnim izuzetcima. Danas u 21. stoljeću kada je društvo kao demokratski orijentirano položaj žene je sve samo ne zavidan. Naravno, ne u svim segmentima.

Jesmo li mi žene za to same krive? Jesmo li krive za činjenicu što mnogi muškarci samo prividno prihvaćaju ulogu žene u društvu? Jesmo li krive što iako radimo, stvaramo, odgajamo, pazimo na sve i multifunkcionalne smo i dalje smatraju da je to ništa? Ima nešto i naše krivice. Žene odgajaju takve sinove, sinove gdje nijedna žena nije dovoljno dobra za njih, sinove koji mamu uzimaju zdravo za gotovo, pa se sutra tako ponašaju i prema ženi i djeci. One koji postanu šefovi ili netko drugi tko seksulano uznemirava? Zašto je to tako?

Ta djeca od malena slušaju, a slušale smo i mi. Od nekih bližih ili daljih ljudi. "Sine nije ona dovoljno dobra za tebe, ti zaslužuješ najbolje." Ili kako žena o ženi: " Ona glupa Marina kći je baš laka žena, bila je sa svima u susjedstvu" ili " Valentina više ne radi, a on zarađuje i uzdržava ih, koja sramota" ili "Koliko god njoj ide dobro u životu, ti si bolja, ljepša i pametnija". Tračevi, zavist, ljubomora. Zbunjivalo me to, zbunjuje me i danas. Ljuta sam na činjenicu da mi jedna drugu ne podrađžavamo. Narod kaže "Žena je ženi najljući neprijatelj" Koliko god žalosno bilo, uvjerila sam se u to masu puta. I naravno da će onda neki tamo sin " Ante" misliti da je svaka žena laka, da žene treba vrijeđati i da je onoj tamo bolje da šuti jer je glupa. Ante će isto tako misliti i da žena treba njemu služiti, odgajati djecu i raditi 8 sati za minimalac u nekoj trgovini, a on će doći s posla i reći: " Gdje je večera, zašto se djeca deru, ti si kriva ,ti ih odgajaš i onda će otići pred tv gdje će i zaspati. I tako dolazimo u onaj začarani krug svekrva koje se petljaju, snahi koje nisu dovoljno dobre, sinova koje treba tretirati kao da su još mali dječaci i ljubomornih glupača koje su bacile oko na tvog muža. Ne govorim to zato što bilo kome sudim, govorim to kako bi neki mali udio odgovornosti promjenile, kako bih postale još bolje verzije sebe.

Možda sam ovo brutalno opisala, ali je istina. Sve te sinove i muškarce, odgajala je neka žena. Jer bi otac rekao, mene nemoj petljati u to. Ja ću ga naučit ono što otac treba, a ti ga odgajaj. Pa tako drage moje žene. Budite svjesne da djeca upijaju odmalena. I sinovi i kćeri upijaju puno od Vas, jer ste Vi više sa njima. Pripazite sutra kad iz zavisti želite da se Tamara udeblja, da Anita ode radit, da Ana prestane širit noge svima, da je Mirta glupa itd.

To je ona tema za koju nismo ni svjesni da ima najveću utjecaj na društvo. Ona na koju svi odmahnjujete rukom, ali Vas žiga. Žiga Vas žene što je Mirta ljubomorna na Vas, što vaše prijateljice smatraju da su bolje i ljepše od Vas, što Anita likuje kad se udebljate ili kad nekome propadne brak. Meni nije svejedno. Nije mi svejedno ni što su mnoge od Vas prepuštene same sebi i što mislite da ćete biti poželjne u društvu ako ste spavale sa što više muškaraca Nije mi svejedno što više ne znamo da na neke stvari i  neke svečanosti nije dobro doći polugola i popiti dvije litre vina. Nije svejedno ni Vama.

Nije mi svejedno što se pravite prijateljice jedne drugima, a jedva čekate da se jednoj od Vas život sroza. Nije mi svejedno zbog svake one cure za koju su dečki rekli da je zgodna, a Vi ste rekle: " Kako ti ona može biti zgodna, debela je, glupa, ima ružnan nos, klempave uši itd. Ovo nije jedna od onih ona pametuje, kao da to nikada nije radila. JESAM, u nekim situacijama da, ali trudim se svaki dan.

Zapravo volim činjenicu da sam ŽENA i što svakoj ženi želim predivan život. Mi opraštamo, jer volimo, jer smo hrabre i spremne krenuti iznova. Tamo gdje svi šute, mi kažemo. Tamo gdje svi padnu, mi se dižemo. Plačemo i ponekad smo ranjive, ali imamo snagu koju nitko drugi ne posjeduje. Rađamo, srcem se vežemo, ljubav djelimo, životu se radujemo. Bez obzira što sam navela loše primjere, boljih ima puno više.

Mnoge od Vas jesu i rade upravo suprotno od onoga što sam napisala. No ne obraćam se Vama, obraćam se onim ženama koje uzimaju riječ " ŽENA" zdravo za gotovo. Onim ženama koje bi uz malo pažnje i ljubavi otopile onaj led u srcima.

Ja marim za svaku od Vas. Marim za one samohrane, za one koje imaju bolesnu djecu, za one koje žele uspjeti, za one koje nemaju dovoljno samopouzdanja.

ŽENE SMO, MOŽEMO SVE! Vjerujem da će se u budućnosti situacija početi mjenjati. Vjerujem u našu moć i u snagu riječi žena. VJERUJEM U NAS!

Budite mi zdrave, sretne, uspješne i pune ljubavi! Onima koji Vam žele dobro zahvalite, a koji ne nasmješite im se. Jer ste bolje, jer ste dublje, jer ste snažnije.

Ovim postom želim poručiti da budete jedna drugoj podrška i prijatelj. Tako ćemo najbolje uspjeti.To je ono što svaka od nas treba!

Pusa od Ines :)