Petrinja je mali grad sa velikim srcem. Ali o njoj ću sa posebnom ljubavlju pisati nekom drugom prilikom. Moja obiteljska kuća je ovaj put mjesto na kojem sam zabilježila fotografije urbanog vrta. Kako je kuća građena uz temelje, nema zemlje i trave, pa smo to iskoristili da od jedne kocke napravimo vrt, a od druge stazu i mjesto za sađenje. Isto tako terasu krase veliki pitari za rajčicu i pecana (pecara) od stare cigle. Sve je u tom štihu i moram reći da mi je to omiljeno mjesto.

Kocka u kojoj je napravljen vrt (salata, luk, paprika, začinsko bilje, cvijeće) A na sredini je put od starih cigli :)
Pecana je djelo moga oca. Tata je inače staklarski i građevinarski majstor i od ovog vrta je napravio čudo. Puno ljudi ju je došlo slikati, kako bi napravili nešto slično. Kraj toga je još napravljen zid i betonski dio koji će služiti kao stol za pripremu.
Peka je naravno neizostavan dio savršenog jela :)
Sa strane je napravljen također pitar od cigli u koje su posađeni krastavci.
Kupine su jedan mladi gost u vrtu. Uskoro će roditi prvi put, a o tada se nadamo i svake godine :)

Prednji dio vrta krase mali kamenjari koji daju ogromnu raznolikost i ljepotu :)




Bila je zora i izlazilo je Sunce, biljke su se tek budile iz sna i najavljivele jako topal ljetni dan :)
                                          Dio vrrta i mrkve posađene u pitarima kraj puta :)
             Postoje dva pitara u čijoj sam izradi ja pomagala. U njih su posađene rajčice i bosiljak :)
           Bosiljak mi je sastavni dio prehrane cijele godine i obožavam ga u jelima.
                                                           Još jedan pogled na vrat :)

To su ideje koje su proizašle iz nečije glave. Rađene sa ljubavlju i željom da se ostavi pečat orginalnosti. Sve što u životu želite, trebate napraviti kako bi uljepšali svoju svakodnevnicu. Gdje god odete, pokušajte stvoriti nešto iz ničega. Uljepšajte svoj svijet. Kad god dođem svojima i vidim radost u očima moje majke koja sa ljubavlju sadi i njeguje svaku biljku, toplo mi je oko srca. To je neraskidiva veza. To je na neki način pouka. Malim stvarima nam roditelji pokazuju koliko vrijedimo i da je vrt labirint po kojem treba vječno hodati ostavljajući sitne tragove naših djela.

Na ovom blogu pišem o gradovima, vrtovima, ljudima i ostalim stvarima koje me inspiriraju i za koje smatram da su vrijedne pisanja.