Svake godine kao dijete put sam započela usklikom: "IDEMO NA MOREE" Više nisam dijete ali taj usklik, uzbuđenje i sreća još uvijek su prisutni. Zadržala sam dijete u sebi i zbog toga ne mogu biti ponosnija. Volim ići na Vir, to je otok moje sreće. Tamo sam odrasla, znam svaki kamen napamet, svaki pedalj toga raja, zabilježen je duboko u sjećanju. Od trenutka kad je bio gotovo pust, pa do danas kad je jako izgrađen. Definitivno i dalje imam taj fenomenalan osjećaj. 24 godine idem na jedno mjesto i svaki put se ponovo zaljubim u njega, očara me nekom novom "sitnicom" Seka živi u Rijeci, ali je godišnji odlučila provesti u Dalmaciji. Po meni sa razlogom. Iako je Rijeka savršen grad koji također gledam s velikim divljenjem i volim doći kod nje, ipak mi ne odaje taj mediteranski štih do kraja. Ljubitelji Istre i Kavrnera se sa mnom ne bi složili, ali to je tako, svatko bira svoje. Radujem se što ću i k njoj u posjetu čim uhvatim vremena, ali obožavam činjenicu što smo se skupa potrefile na Viru. Bilo je kratko, ali slatko. Mirno je, nema još puno ljudi i more je pravi užitak čistoće. Flora i fauna su naprosto zadivljujuće, nema te kamere ni fotića koji to mogu uhvatit. Ja nisam jedna od onih koji prigovaraju na ježeve, krastavce, stijene, morske alge i ostalo, ja to volim vidjeti. Čim toga više, more je čišće. Galebovi su vrebali ostatke očišćene ribe u plićaku i pritom zborili svoju poznatu pjesmu. Valovi su lagano stvarali svoj šum i glatko plovili. Sunce je ugrijalo otok i Velebit je zasjao. Ma nema ljepše stvari od pogleda na Velebit, izgleda kao naslikan, nestvarno i umjetnički. Kad takve divote vidim mogu samo zahvaljivati Bogu svaki dan što je stvorio čudesnu prirodu. Svaki djelić nje, ako bolje razmisliš satkan je u nama samima i izaziva ponos. Kao djevojčica bila sam izuzetno veliki kolekcionar školjki, skupljala sam ih vjerno i marljivo i svakoj se divila. To se nekako zagubilo kad sam bila u onim divljim "pubertetskim" godinama kad misliš samo gdje ćeš izaći i tko će biti. :) Sad je opet na redu, sunčanje od ranog jutra, kupanje i školjkeeeeeee. Pogodite šta? Sakupile smo ljepše školjke nego ikad. I vratila sam se crvenih leđa jer sam dubila u vodi sagnuta sat vremena dobro promatrajući koja se gdje sakrila.
Posjetili smo također i Zadar, za mene najljepši grad u Hrvatskoj. Tako čaroban i poseban da je moje uzbuđenje i divljenje svake godine sve veće. Ta povjesna i stara jezgra grada je čisto savršenstvo. Osjećaš se kao dama koja korača stazama prošlosti gdje su generacije ostavljale svoje utiske. Mirisi mora i ljubavi su u zraku. Da sam muškarac otpjevala bih neku ispod prozora naljepšoj djevojki. Zaprosila bih ju na orguljama gdje more svaki dan pjeva pjesmu ljubavi. More bi joj šapnulo " Djevojko ne budi luda u moru se skriva trista čuda" Dođi i skoči, odmori oči" Osvježi se u njedrima mojim, igraj se, poskoči, a kada izađeš van reci mu DA i svoj život započni"
Evo pukla me je inspiracija. Čak sam i cijeu scenu zamislila. Stali smo i u Ninu ispred Crkve Sv. Nikole. Datira iz 12.st. Prema narodnoj predaji, krunilo se u Ninu sedam kraljeva pa bi prigodom krunidbe okrunjeni vladar u sjajnoj pratnji dojahao do crkve sv. Nikole, gdje bi se narodu predstavio i u znak svoje kraljevske vlasti, mačem bi sa tog humka zasjekao na sve četiri strane svijeta citat iz Zbornika radova "Povijest grada Nina".
Zalazak Sunca i Crkva u pozadini su čarobni dio našeg putovanja. Obukla sam bijelu romantičnu haljinicu i osjećala se odlično. Falio mi je samo cvijetni vjenac, ali eto.
Ovom bi putovanju dala čistu 10. Ma i više od toga. Nakupala sam se, nasunčala, vratila u djetinjstvo, napunila baterije i sretna se vratila kući. Jel može bolje? Mislim da ne! U ovom slučaju to zasigurno mogu reći. Kao što vidite inspiracije ne fali, ideje su tu i nadam se da mi se sreća smiješi jer zbilja uživam pisajući i vodeći blog :)

Do sljedećeg posta čarolije dosta :)