U ljetno doba skloni smo imati što više kozmetike, pa su tako lakovi za nokte i kremice neizostavni dio ljeta.
Najčešće kupujem u dm-u: /http://www.dm-drogeriemarkt.hr/hr_homepage/ jer mi je tamo omjer cijene i popusta najbolji. A ne manjka ni željenih proizvoda.

1. ELIZABETH ARDEN GREEN TEA YUZU

Petrinja je mali grad sa velikim srcem. Ali o njoj ću sa posebnom ljubavlju pisati nekom drugom prilikom. Moja obiteljska kuća je ovaj put mjesto na kojem sam zabilježila fotografije urbanog vrta. Kako je kuća građena uz temelje, nema zemlje i trave, pa smo to iskoristili da od jedne kocke napravimo vrt, a od druge stazu i mjesto za sađenje. Isto tako terasu krase veliki pitari za rajčicu i pecana (pecara) od stare cigle. Sve je u tom štihu i moram reći da mi je to omiljeno mjesto.
Kocka u kojoj je napravljen vrt (salata, luk, paprika, začinsko bilje, cvijeće) A na sredini je put od starih cigli :)
Pecana je djelo moga oca. Tata je inače staklarski i građevinarski majstor i od ovog vrta je napravio čudo. Puno ljudi ju je došlo slikati, kako bi napravili nešto slično. Kraj toga je još napravljen zid i betonski dio koji će služiti kao stol za pripremu.
Peka je naravno neizostavan dio savršenog jela :)
Sa strane je napravljen također pitar od cigli u koje su posađeni krastavci.
Kupine su jedan mladi gost u vrtu. Uskoro će roditi prvi put, a o tada se nadamo i svake godine :)

Prednji dio vrta krase mali kamenjari koji daju ogromnu raznolikost i ljepotu :)




Bila je zora i izlazilo je Sunce, biljke su se tek budile iz sna i najavljivele jako topal ljetni dan :)
                                          Dio vrrta i mrkve posađene u pitarima kraj puta :)
             Postoje dva pitara u čijoj sam izradi ja pomagala. U njih su posađene rajčice i bosiljak :)
           Bosiljak mi je sastavni dio prehrane cijele godine i obožavam ga u jelima.
                                                           Još jedan pogled na vrat :)

To su ideje koje su proizašle iz nečije glave. Rađene sa ljubavlju i željom da se ostavi pečat orginalnosti. Sve što u životu želite, trebate napraviti kako bi uljepšali svoju svakodnevnicu. Gdje god odete, pokušajte stvoriti nešto iz ničega. Uljepšajte svoj svijet. Kad god dođem svojima i vidim radost u očima moje majke koja sa ljubavlju sadi i njeguje svaku biljku, toplo mi je oko srca. To je neraskidiva veza. To je na neki način pouka. Malim stvarima nam roditelji pokazuju koliko vrijedimo i da je vrt labirint po kojem treba vječno hodati ostavljajući sitne tragove naših djela.

Na ovom blogu pišem o gradovima, vrtovima, ljudima i ostalim stvarima koje me inspiriraju i za koje smatram da su vrijedne pisanja.

Kako započeti?
Sa najdražom osobom na svijetu sam se uputila u nedjelju 28.lipnja na odmor. Naravno kao i svake godine odredište nam je Vir, a poslije kud nas put i spontanost odvedu. Čim sam kročila nogama na svoj otok ljubavi i sreće počela sam udisati zrak oživljenja.  Doslovno je tako jer nema ničega na ovom svijetu što se može usporediti sa morskim zrakom. Raspakirali smo se i krenuli na plažu, inače odmah smo do mora pa nas djeli 15 koraka ;) I da kročila sam nogom u more. To blaženstvo svih blaženstava. Otpjevala bih mu svaku notu i posvetila svaku odu na ovome svijetu. Toliko je savršeno, čisto i ljekovito da ne možeš ostati ravnodušan.
U vodi sam kao riba, prepustim se svakom milovanju vode, zamahujem strastveno, ronim i ne vidim više ništa osim toga. Ta me vrsta očaranja jednostavno drži cijelo vrijeme. Pošto sam alergična na koje kakve rastuće biljke i prašinu, dolazak na more je također i rehabilitacija.
Smiruje živce, puni baterije, sve se brige odjednom rasprše kao prah i nestanu istog trena kad obilježiš stopama morsko dno.
O Viru i ostalim odredištima ću pisati zasebno.
Osvrnula bih se sad na činjenicu kako je blagoslov otići na more, pogotovo s nekim tko diše u jednakom ritmu kao i ti. Već sam pisala o produženom vikednu kad sam bila, ali nikad dovoljno mjesta za sitne i velike radosti koje nas vode kroz život. Svaka kava koja nas djeli, svaki korak koji zajedno napravimo i svaki smješkić na lice kad se probudimo ,ostavlja veliki pečat i činjenicu koliko smo mali, a zapravo pravimo velika djela i korake.
Naravno da je bilo i nezgodnih sitnica. Kao npr. činjenica da je usluga na našem Jadranu precjenjena. Ne dovodim u pitanje stručnost osoblja, ali dovodim bitnu stvar, a to je da za ono što platiš ne dobiješ puno. Da, mi smo zemlja u banani. Neupitna je i činjenica koliku stopu pdv-a imamo i kako je sve neorganizirano, ali sramotno je davati malo za puno. Kebab koji obožavam najviše na svijetu i zbilja gastronsomski uživam u njemu je 30 kn, a zbilja je siromašan. Ako se uputite kod nas, dobit ćete bogatiji za manje novce. Nije problem ništa platiti, pa da je i skuplje, ali da dobijemo ono što smo platili. Restorani su dosta skupi i hrana je zbilja precjenjena. I onda se čude što si naši ljudi ne mogu to platiti. Svaka čast izuzetcima naravno :D
Ostalo sve je bilo i više nego savršeno. Razgledavanje gradova, kupanje, sunčanje, crpljenje ideja za blog i fotografiranje su sastavni dio mog odmora. Napunila sam baterije spremna za dalje, za rad na sebi i realizaciju novih ideja.
Čekaju me vjenčanja, neke poslovni koraci, postovi o recenzijama proizvoda, o gradovima koje sam posjetila i pokoji intervju sa ljudima kojima se divim, kao i editoriali. Ne propustite fotkice na instagramu:
https://instagram.com/mojenoteimojsvijet/ i družite se sa mnom na blogu i facebooku :)
Bit će ovo veseli nastavak srpnja i postova punih topline.

Pusa od blogerice :*

Kako započeti ovaj post nego najpoznatijim stihovima toga grada: 
                                                       "Na rijeci Kupi Sisak je grad,
                                                        Prošlost mu stara, a on je mlad
                                                        Na jednoj strani centar je živ,
                                                        Na drugoj raste tvornica div"
To su stihovi koje je uglazbio Florijan Čulig, profesor glazbene kulture iz druge polovice 20.st. Sjećaju me na vremena osnovne škole kada su se učionice orile stihovima u slavu grada.Provela sam u predgrađu Siska 12 punih godina i imam samo lijepe uspomene. Odlučila sam posvetiti ovaj post i otvoriti s njime rubriku " Upoznavanja gradova i kultura" Neće to biti ništa posebno, većinom gradovi koje posjetim i mjesta za koje smatram da im želim obratiti pažnju.Sisak je grad koji po meni zaslužuje pozornost i ima bogatu prošlost i kulturu. Možda se stanovnici koji proživljavaju agoniju nezaposlenosti i izumiranja industrijalizacije ne slažu sa mnom, ali svako vrijeme nosi svoj križ. Bez obzira na teške trenutke, ne može se poreći čar koju neki grad ima. Duhovi prošlosti, mirisi i sjećanja zaboravljenih vremena, podsjetnik su da je ovaj grad djelo generacija ljudi i sudbina koje su zapečaćene u svakom djeliću grada. Dodirnuti ćemo povijest i dogodovštine iz mog života tamo, pa ćemo završiti orginalnom galerijom slika.

POVIJEST
Sisak spada među najstarija naselja središnje hrvatske.Tragovi urbane naseljenosti mogu se pratiti sve do 4.st pr.Kr iako je dokazano da su ljudi obitavali tim krajem još i prije tog vremena. Tome svjedoče nađeni prapovijseni ostatci oruđa i kipića idola.
u 4.st pr.Kr u Sisak provaljuju Kelti iz plemena (Segestani) te se mješaju s Ilirskim starosjediocima, a zajedničkom naselju daju ime Segestica.
Rimljani su u više navrata pokušali osvojiti Segesticu, ali im je to pošlo za rukom 35. g pr.Kr  na čelu sa mladim Oktavijanom budućim rimskim carom. Vojska od 12 000 ljudi i jednomjesečna opsada bila je dovoljno za taj potez.Osnovali su logor Sisciu sa lijeve obale Kupe, koji je kasnio dobio status grada. Razvoj trgovine i obrta, luka na Kupi, a od sredine 3. st i kovnica novaca bile su neke od značaja koje su krasile taj grad.
Arheološka istraživanja s kraja 20. i početka 21. stoljeća donijele su na vidjelo i dijelove gradskih zidina osobito njihov krajnji sjeverni i južni dio.
U gradskom muzeju u Sisku mogu se naći brojne kovanice, geme, novac, cigle i posuđe.

U srednjem vijeku Siscia postaje središte biskupije. Prvi poznati biskup bio je Kvirin, koji je obnašao tu dužnost od 284. do 303.g .Za vrijeme Dioklecianovog progona bio je ubijen i mučen. Postaje zaštitnik Siska, a njegov blagdan je 4. lipnja (Dan grada)
U vrijeme hrvatsko-ugarskog kralja Bele 4 Sisak dobiva status gradske općine s gradskom upravom i sudom.Sisak se otada razvija kao trgovište i sjedište županije, čijeg je župana Kaptol birao svake godine na Lovenčevo.

Bitka kod Siska desila se 22.lipnja 1593. kada je zaustavljena invazija Turaka. Poginuo je bosanski beglerbeg Hasan-paša Predojević i dio njegove vosjke.To je bila jako važna bitka koja je zaustavila prodiranje Turaka u Europu, a i napokon je uspostavljena ravnoteža hrvatsko- turske granice nakon bitke na Krbavskom polju.

U 18 i 19 st. grad je podijeljen rijekom Kupom, te se njegov život odvija u dva odvojena naselja, koja međusobno nisu imala mnogo veza. S lijeve obale Kupe nastavlja se razvijati Civilni Sisak (nazivan kasnije i Stari Sisak) koji još uvijek pripada Kaptolu, a s desne obale rijeke raste Vojni Sisak (nazivan i Novi Sisak) koji je bio pod upravom Banske Krajine. Ta je razdvojenost trajala sve do 1874. godine.
29. listopada 1838. Kaptol zagrebački donosi povelju kojom Sisak postaje slobodno trgovište sa svojim statutom, pečatom i grbom. Već od 1828. Sisak ima i svoju urbanističku sistematizaciju koja počiva na regulatornoj osnovi grada što ju je izradio arhitekt Ivan Fristović. Taj je plan predviđao nastavak rasta grada prema rasteru ulica koje su u temelju počivale na rasporedu ulica drevne Siscije. 
Uz obalu Kupe počinju rasti žitna skladišta, ali i ostale trgovačke zgrade, koje će bitno odrediti izgled i današnjeg grada. Trgovci su se međusobno natjecali, ne izgledom svojih kuća, nego izgledom i kvalitetom gradnje skladišta, te će ona postati gotovo statusni simbol. Tek će se nakon toga misliti na izgradnju gradskih palača, a grade ih opet imućni trgovci koji su u svemu imali odlučujuću ulogu u gradu. U gradu se povećava i broj gostionica i svratišta. Tako krajem 18. i početkom 19. stoljeća postoji Stara ili Rimska pivnica s velikim podrumom, potom zidana mala krčma na kat - današnja gostionica Lovački rog u Kranjčevićevoj ulici, te drvena krčma na mjestu Velikog Kaptola i gostionica Mali Kaptol. 1832. otvoreno je i veliko zidano svratište Veliki Kaptol. U blizini željezničkog kolodvora otvara se hotel »Toplak«, te svratište »Lloyd« uz pristanište na Kupi. U Vojnom Sisku postojao je hotel »K caru austrijanskom.«

Prvi drveni most na rijeci Kupi izgrađen je tek 1862., a kad je preopterećen prometom dotrajao, zamijenio ga je 1934. zidani most, koji će postati jedan od simbola grada, a Siščani će ga nazvati Stari most. U vrijeme kad je beton već bio u širokoj uporabi, ovaj je most izgrađen od tradicionalnih sisačkih materijala, kamena i opeke, te se ističe svojim skladnim oblicima.

Godine 1874. konačno su ujedinjeni Civilni i Vojni Sisak pod jedinstvenu upravu.Krajem ovog razdoblja počinju se razvijati i gradski parkovi, od kojih je najstarije Šetalište Vladimira Nazora iz 1876., a slijedio ga je park na Trgu Ljudevita Posavskog iz 1885.

Ovih dana sam se nauživala u prirodi! Obožavam sve što je prirodno, nekako sam taj tip osobe. Pogled na nju me smiruje i opušta i čini mi se da sve mogu. Cvijeće me pokreće, drveće kao da govori opusti se i duboko udahni! Plodovi rada i truda se vide na poljima, hvala Bogu ove godine malo više nego prošle! Ljudi su odmah zadovoljniji jer znaju da u ovako teškim financijskim situacijama mogu malo bolje prehraniti obitelj.
Što se tiče mene, ja je volim fotografirai. Svaki trenutak koji mogu prenjeti na fotografiju za mene je zamrznuto sjećanje koje živi vječno. To je posebna vrsta ljubavi. Sve što radim i što me inspirira djelo je moje bogate mašte. To je samo znak da je svatko od nas poseban na svoj način.
Novi projekt na blogu će biti opis gradova u kojima se nađem. Znamenitosti malih i zaboravljenih gradova o kojima se piše samo iz razloga što industrije i poslovi izumiru. Tisuće godina povijesti i tradicije i male čari svakodnevnice padaju u zaborav! Krećem od Siska! Sutra san cijeli dan u tom gradu i dat ću sve od sebe da ga dočaram na pravi način. Nije Sisak samo industrija. On također ima tradiciju i znamenitosti. Nekad Rimski grad, a danas grad iz kojeg ljudi žele pobjeći. Nekad smo pjevali hvalospjeve u njegovu čast i sama sam imala priliku živjeti kao prognanik u tome gradu punih 10 god.
Također ću vam predstaviti ideje za hortikulturu ukoliko živite u predgrađu. Upravo u domu mojih roditelja nalazi se mali urbani vrt iz kojeg se crpe plodovi.
Jako se veselim tom projektu i nadam se da ćete ga pratiti i upoznavati čari zajedno sa mnom :)

Slijede fotke iz prirode i društva: