Upravo je izašlo Sunce! Napokon nakon dva siva dana. Iako sam ljubitelj kiše, preko ljeta mi to nije baš toliko zabavno. Na playlisti svira Eyes on Fire "Blue Foundation" soundtrack iz Twilighta. Da, da, da jedna sam od onih koje vole tu trilogiju :) Pjesme su mi baš opuštajuće, pogotovo kad pišem post.

Došla sam k svojima nešto obavljati, pa sam malo njuškala po maminoj privatnoj zbirci knjiga. Žena se nakupovala dok je bila mlada. Taj miris starih korica u meni budi znatiželju da njuškam, osjećajući se kao lik iz Zafonovog romana.

Među svim tim knjigama je bila jedna zanimljiva naziva "KARAKTER" Većinom čuješ kad ljudi komentiraju, uf kako on/ona imaju težak karakter ili još gore j... ti karakter... Uvijek me fascinirala ta riječ. Zvučna je, ima svoju težinu i zeznula je mnoge ljude tokom stoljeća, desetljeća, tisućljeća.

ŠTO JE ZAPRAVO KARAKTER?

Postojanost volje u dobru. Karakteran je onaj koji ima plemenita načela i njih se drži i onda kada vjerna postojanost iskazuje žrtvu.
Karakter nastaje ustrajanjem, samosvjesnim radom po upotrebi svih duševnih energija.
Temeljito promisliti, odvažno započeti i u radu ustrajati, to je put do karaktera.
Karakter se uvijek povodi za čvrstim idealima i ustrajanosti u plemenitim ciljevima života.

Snaga karaktera odražava se u situacijama kada smo u procesu kušnji. Npr. reći ne nekome kome to dosada nismo imali hrabrosti. Reći ne alkoholu ili cigaretima, te svim lošim navikama koje nas dovode u stanje u kojem smo slabi. Naprotiv to ne znači da nemate nikakav karakter, već da ste slabi i popustljivi u tom području.

BITNA ODREDNICA KARAKTERA JE ZNATI REĆI "NE" ONDA KAD JE TO POTREBNO.

NE- reci svojim prijateljima i ostalim ljudima koji te žele odvseti na put na koji ti ne želiš.
NE- reci svojim slabostima koji te vuku unazad i u ponor.
NE- reci napasti koja te dovodi u iskušenje.

To su najčešće stvari koje nas odvlače od uspješnog učvršćivanja karaktera.

Na putu prema idelanom karakteru ulazit ćemo u mnoge neprilike i prepreke, ali to ne znači da trebamo odustajati.
Trebamo težiti onoj ljepoti karaktera za koju smatramo da nas čini posebnima. Ustrajati u tome da se poštedimo boli i patnje zbog slabosti koje nam se nalaze na putu.
Naravno i paziti da ne pretjeramo sa ohološću i umišljenošću koje kvare svaku ljepotu karaktera.

MOĆ VISOKOG CILJA

"Razum i karakter još uvijek se mnogo traže, na burzi života neprestano im raste tečaj"
Kaže se gdje milijuni pretsnu tu ti započni. Na vrhuncu još uvijek ima mjesta za marljive radnike.
Nek te u tvojim djelima vodi odlučnost i dobra volja. Ustrajnost pokaži kad su svi drugi slabi, dobrotu u svakom svom pokretu.

Možda misliš da se ne isplati! Ali to su nekakve vrijednosti koje će se uvijek isplatiti. Takve stvari nikada ne gube na težini. I iz pepela se dignu poput feniksa.

Zašto sam zadnjih par postova odlučila posvetiti izgradnji čovjeka kao individue? Sva šminka koju koristimo, materijalno koje kupujemo ne može zanemariti činjenicu da postoje puno dublje i vrijednije stvari od toga! One vrijednosti koje ljudi zanemaruju.

Opustite se, uživajte u nadolazećem vikendu uz malu inakciju inspiracije! Komentirajte, družite se sa mnom i ostavljajte svoje dojmove! Veselim se svemu što dolazi od čitatelja :D

:*

Za kraj jedna poticajna koju je dobro zapisati :)

                                                          Ja hoću! Ja hoću! Što hoću?
                                                          Da postanem gospodar svojih misli i osjećaja!
                                                          Želim naprije promisliti, pa onda izgovoriti!
                                                          Želim naprije promisliti, pa onda djelovati :)

Danas se obilježava svjetski dan prijateljstva! Idealan dan za pisanje o ovoj temi. Bila mi je među željama, pa sam odlučila ovaj post realizirati u ovog trenutka. Pijem kavu, vani je danas kišan dan i bacila sam se na duboko razmišljanje o značenju tog pojma:

Na prozoru kiša rominja, tjera me da razmišljam uživajući u zvuku kapi koje će pasti na tlo. Kava je samo još jedan pokazatelj da sam sretna što znam uživati u sitnicama i svemu što mi pruža svakodnevnica.
Razmišljam o stvarima koje se događaju oko mene, ali i meni. Ta spona koja povezuje moj život, sa drugim životima. Ta savršeno- nesavršena slika koja nas tjera da mislimo dublje, jače, pribranije.
Ružne stvari se dešavaju, ljudi su izgubili sebe, nisu se dugo pogledali u ogledalo sa pitanjem: "Tko sam zapravo ja?" Što mene pokreće? "
Umjesto toga, zatvorili su oči, stavili zastor i koračaju putem sa okovima na leđima, koji ih usporavaju, bacaju na tlo i ubijaju i najmanji trag ljudskosti i dostojanstva koja im je ostala. Većina je stavila maske, želeći sakriti sve što osjećaju. Odlučili su se boriti na način da isključe bilo koji oblik emocije. Pretvaraju se u bezlična lica koja hodaju svijetom glumeći savršenstvo, a kad se zastori spuste, u sebi kipe. Erupcija nakupljenih stvari koje se boje pokazati. Nije li to žalosno?!?
Za mene je to poražavajuća stvar. Predstava koja nema sretan kraj, knjiga koja nema sretan završetak.
Što vam donosi ta skrivena emocija, možda moć da tlačite drugoga ili lijek za uspijeh.
 "Znate li što je postala definicija uspjehA? "To je imati što više diploma, okružiti se sa što više zemlje i materijalnih dobara, otimati iz tuđih usta da bi prehranio svoja, nizati medalje kako bi svi mislili da si najbolji, da od tebe boljeg nema. Ali na to sve ja ću postaviti samo jedno pitanje." Što ti to vrijedi, ako si duhovno prazan?" Hoće li ti diploma reći dobar dan, molim te i oprosti. Hoće li te kuća pomilovati i reći "volim te". Hoće li te medalja dočekati sa riječima ohrabrenja i ljubavi. Ne, neće. Uhvatit ćeš se sa mišlju da sve više imaš i da je tvoj profil na društvenoj mreži pun praznih pohvala sa tonu srčeka, koja nemaju nikakvo značenje. Rijetki su oni koji to zapravo misle.
Sve te stvari su vrijedne, svaka medalja ili diploma je odraz tvojih odricanja i upornosti. Na tome svakom treba skinuti kapu. Ali to ne vrijedi ništa ako nisi čovjek, ako si na putu zaboravio misliti na druge. Veseliti se drugome i njegovim uspjesima. Lakše je biti sebičan i otuđen nego normalan. Danas je tanka linija između ludosti i normale. Samo vas jedan krivi korak može natjerati da se osjećate slabima, da izgubite samopouzdanje i ponos. Psihološki su varljiva vremena. Krivo nas odgajaju i uče.
Zato posvećujem osvaj post šaljeći poruku da skinete te maske sa lica. Borite se sa oružjem ljudskosti i snagom ljubavi i čovječnosti, a ne sa bešćunosti i sebičnosti. Imajte snage pokazati emociju kad vam je najteže, a ne djalovati tupo i prazno. Budite unikatna verzija sebe, jer šta god radili da drugima udovoljite nikada nećete uspjeti. Jer čovjekom vas ne čine površne stvari, čini vas ono što proizlazi iznutra.
Iako se danas to smatra otrcanim i već viđenim, to je zapravo uz vjeru najveći dar koji psojedujete. Znam da to ne donosi kruh, ali i nepravedno stečeni kruh će te također kad tad izgubiti.
Kad ste visoko, mislite na one koji trenutno pate. Kad ste nisko, borite se dostojanstveno. Nemojte se prodati, nemojte mjenjati ljudskost za novi ruž ili auto. Ruž će se potrošiti, auto ćete izvoziti, ali vi ostajete.
Demokracija je toliko brzvrijedna, kad se razmišljanja naših ljudi nisu pomaknula od doba pračovjeka. Stvaramo tehnologiju i svakim danom znanje se sve više proširuje. Ali to je dokaz neljudskosti. Dokaz da je nejednakost danas jača nego ikad prije i da vlada privid. Prividino smo slobodni. Nismo se ništa pomaknuli od dana kad su ljudi proglasili jednakost. Zašto i dalje drugu vjeru gledate kao zlo, drugu rasu i naciju kao neprijatelja? Zašto siromašne gledate kao propalice, a bogate kao bogove. Ima li šta žalosnije od toga? Mislim da ima. Od svega na ovome svijetu najžalosnija stvar je kad ne vidite sebe. Kad uporno čistite ispred tuđih pragova, a vaša su puna smeća i prljavštine.
Uzmite dane za razmišljanje što možete popraviti na sebi, a ne na drugima. To je ono jedino što nas spašava. Meni je stalo, a želim da bude i vama. Ne hodam sijajući mržnju i nejednakost. Ne pišem da bi me drugi slavili. Pišem da bih pomogla sebi i možda još nekome koga uspiju taknuti riječi. Moji uspjesi su moja drgaocjenost i onih bližnjih koji svakom svojom porom vjeruju u mene. A od svega najsretniji sam čovjek na svijetu zbog one šaćice ljudi koji predstavljaju istinsku radost postojanja.

Blogerica i njene misli :*

Kako započeti?
Sa najdražom osobom na svijetu sam se uputila u nedjelju 28.lipnja na odmor. Naravno kao i svake godine odredište nam je Vir, a poslije kud nas put i spontanost odvedu. Čim sam kročila nogama na svoj otok ljubavi i sreće počela sam udisati zrak oživljenja.  Doslovno je tako jer nema ničega na ovom svijetu što se može usporediti sa morskim zrakom. Raspakirali smo se i krenuli na plažu, inače odmah smo do mora pa nas djeli 15 koraka ;) I da kročila sam nogom u more. To blaženstvo svih blaženstava. Otpjevala bih mu svaku notu i posvetila svaku odu na ovome svijetu. Toliko je savršeno, čisto i ljekovito da ne možeš ostati ravnodušan.
U vodi sam kao riba, prepustim se svakom milovanju vode, zamahujem strastveno, ronim i ne vidim više ništa osim toga. Ta me vrsta očaranja jednostavno drži cijelo vrijeme. Pošto sam alergična na koje kakve rastuće biljke i prašinu, dolazak na more je također i rehabilitacija.
Smiruje živce, puni baterije, sve se brige odjednom rasprše kao prah i nestanu istog trena kad obilježiš stopama morsko dno.
O Viru i ostalim odredištima ću pisati zasebno.
Osvrnula bih se sad na činjenicu kako je blagoslov otići na more, pogotovo s nekim tko diše u jednakom ritmu kao i ti. Već sam pisala o produženom vikednu kad sam bila, ali nikad dovoljno mjesta za sitne i velike radosti koje nas vode kroz život. Svaka kava koja nas djeli, svaki korak koji zajedno napravimo i svaki smješkić na lice kad se probudimo ,ostavlja veliki pečat i činjenicu koliko smo mali, a zapravo pravimo velika djela i korake.
Naravno da je bilo i nezgodnih sitnica. Kao npr. činjenica da je usluga na našem Jadranu precjenjena. Ne dovodim u pitanje stručnost osoblja, ali dovodim bitnu stvar, a to je da za ono što platiš ne dobiješ puno. Da, mi smo zemlja u banani. Neupitna je i činjenica koliku stopu pdv-a imamo i kako je sve neorganizirano, ali sramotno je davati malo za puno. Kebab koji obožavam najviše na svijetu i zbilja gastronsomski uživam u njemu je 30 kn, a zbilja je siromašan. Ako se uputite kod nas, dobit ćete bogatiji za manje novce. Nije problem ništa platiti, pa da je i skuplje, ali da dobijemo ono što smo platili. Restorani su dosta skupi i hrana je zbilja precjenjena. I onda se čude što si naši ljudi ne mogu to platiti. Svaka čast izuzetcima naravno :D
Ostalo sve je bilo i više nego savršeno. Razgledavanje gradova, kupanje, sunčanje, crpljenje ideja za blog i fotografiranje su sastavni dio mog odmora. Napunila sam baterije spremna za dalje, za rad na sebi i realizaciju novih ideja.
Čekaju me vjenčanja, neke poslovni koraci, postovi o recenzijama proizvoda, o gradovima koje sam posjetila i pokoji intervju sa ljudima kojima se divim, kao i editoriali. Ne propustite fotkice na instagramu:
https://instagram.com/mojenoteimojsvijet/ i družite se sa mnom na blogu i facebooku :)
Bit će ovo veseli nastavak srpnja i postova punih topline.

Pusa od blogerice :*

Ovih dana sam se nauživala u prirodi! Obožavam sve što je prirodno, nekako sam taj tip osobe. Pogled na nju me smiruje i opušta i čini mi se da sve mogu. Cvijeće me pokreće, drveće kao da govori opusti se i duboko udahni! Plodovi rada i truda se vide na poljima, hvala Bogu ove godine malo više nego prošle! Ljudi su odmah zadovoljniji jer znaju da u ovako teškim financijskim situacijama mogu malo bolje prehraniti obitelj.
Što se tiče mene, ja je volim fotografirai. Svaki trenutak koji mogu prenjeti na fotografiju za mene je zamrznuto sjećanje koje živi vječno. To je posebna vrsta ljubavi. Sve što radim i što me inspirira djelo je moje bogate mašte. To je samo znak da je svatko od nas poseban na svoj način.
Novi projekt na blogu će biti opis gradova u kojima se nađem. Znamenitosti malih i zaboravljenih gradova o kojima se piše samo iz razloga što industrije i poslovi izumiru. Tisuće godina povijesti i tradicije i male čari svakodnevnice padaju u zaborav! Krećem od Siska! Sutra san cijeli dan u tom gradu i dat ću sve od sebe da ga dočaram na pravi način. Nije Sisak samo industrija. On također ima tradiciju i znamenitosti. Nekad Rimski grad, a danas grad iz kojeg ljudi žele pobjeći. Nekad smo pjevali hvalospjeve u njegovu čast i sama sam imala priliku živjeti kao prognanik u tome gradu punih 10 god.
Također ću vam predstaviti ideje za hortikulturu ukoliko živite u predgrađu. Upravo u domu mojih roditelja nalazi se mali urbani vrt iz kojeg se crpe plodovi.
Jako se veselim tom projektu i nadam se da ćete ga pratiti i upoznavati čari zajedno sa mnom :)

Slijede fotke iz prirode i društva:

Svake godine kao dijete put sam započela usklikom: "IDEMO NA MOREE" Više nisam dijete ali taj usklik, uzbuđenje i sreća još uvijek su prisutni. Zadržala sam dijete u sebi i zbog toga ne mogu biti ponosnija. Volim ići na Vir, to je otok moje sreće. Tamo sam odrasla, znam svaki kamen napamet, svaki pedalj toga raja, zabilježen je duboko u sjećanju. Od trenutka kad je bio gotovo pust, pa do danas kad je jako izgrađen. Definitivno i dalje imam taj fenomenalan osjećaj. 24 godine idem na jedno mjesto i svaki put se ponovo zaljubim u njega, očara me nekom novom "sitnicom" Seka živi u Rijeci, ali je godišnji odlučila provesti u Dalmaciji. Po meni sa razlogom. Iako je Rijeka savršen grad koji također gledam s velikim divljenjem i volim doći kod nje, ipak mi ne odaje taj mediteranski štih do kraja. Ljubitelji Istre i Kavrnera se sa mnom ne bi složili, ali to je tako, svatko bira svoje. Radujem se što ću i k njoj u posjetu čim uhvatim vremena, ali obožavam činjenicu što smo se skupa potrefile na Viru. Bilo je kratko, ali slatko. Mirno je, nema još puno ljudi i more je pravi užitak čistoće. Flora i fauna su naprosto zadivljujuće, nema te kamere ni fotića koji to mogu uhvatit. Ja nisam jedna od onih koji prigovaraju na ježeve, krastavce, stijene, morske alge i ostalo, ja to volim vidjeti. Čim toga više, more je čišće. Galebovi su vrebali ostatke očišćene ribe u plićaku i pritom zborili svoju poznatu pjesmu. Valovi su lagano stvarali svoj šum i glatko plovili. Sunce je ugrijalo otok i Velebit je zasjao. Ma nema ljepše stvari od pogleda na Velebit, izgleda kao naslikan, nestvarno i umjetnički. Kad takve divote vidim mogu samo zahvaljivati Bogu svaki dan što je stvorio čudesnu prirodu. Svaki djelić nje, ako bolje razmisliš satkan je u nama samima i izaziva ponos. Kao djevojčica bila sam izuzetno veliki kolekcionar školjki, skupljala sam ih vjerno i marljivo i svakoj se divila. To se nekako zagubilo kad sam bila u onim divljim "pubertetskim" godinama kad misliš samo gdje ćeš izaći i tko će biti. :) Sad je opet na redu, sunčanje od ranog jutra, kupanje i školjkeeeeeee. Pogodite šta? Sakupile smo ljepše školjke nego ikad. I vratila sam se crvenih leđa jer sam dubila u vodi sagnuta sat vremena dobro promatrajući koja se gdje sakrila.
Posjetili smo također i Zadar, za mene najljepši grad u Hrvatskoj. Tako čaroban i poseban da je moje uzbuđenje i divljenje svake godine sve veće. Ta povjesna i stara jezgra grada je čisto savršenstvo. Osjećaš se kao dama koja korača stazama prošlosti gdje su generacije ostavljale svoje utiske. Mirisi mora i ljubavi su u zraku. Da sam muškarac otpjevala bih neku ispod prozora naljepšoj djevojki. Zaprosila bih ju na orguljama gdje more svaki dan pjeva pjesmu ljubavi. More bi joj šapnulo " Djevojko ne budi luda u moru se skriva trista čuda" Dođi i skoči, odmori oči" Osvježi se u njedrima mojim, igraj se, poskoči, a kada izađeš van reci mu DA i svoj život započni"
Evo pukla me je inspiracija. Čak sam i cijeu scenu zamislila. Stali smo i u Ninu ispred Crkve Sv. Nikole. Datira iz 12.st. Prema narodnoj predaji, krunilo se u Ninu sedam kraljeva pa bi prigodom krunidbe okrunjeni vladar u sjajnoj pratnji dojahao do crkve sv. Nikole, gdje bi se narodu predstavio i u znak svoje kraljevske vlasti, mačem bi sa tog humka zasjekao na sve četiri strane svijeta citat iz Zbornika radova "Povijest grada Nina".
Zalazak Sunca i Crkva u pozadini su čarobni dio našeg putovanja. Obukla sam bijelu romantičnu haljinicu i osjećala se odlično. Falio mi je samo cvijetni vjenac, ali eto.
Ovom bi putovanju dala čistu 10. Ma i više od toga. Nakupala sam se, nasunčala, vratila u djetinjstvo, napunila baterije i sretna se vratila kući. Jel može bolje? Mislim da ne! U ovom slučaju to zasigurno mogu reći. Kao što vidite inspiracije ne fali, ideje su tu i nadam se da mi se sreća smiješi jer zbilja uživam pisajući i vodeći blog :)

Do sljedećeg posta čarolije dosta :)

Dok je kiša vani neprestano ljevala ja sam razmišljala i uživala u knjizi "Kako se dobro posvađati" od Ljubice Uvodić-Vranić. To je zapravo priručnik za poboljšanje kvalitete života! Govori nam kako da se lakše snađemo u obiteljskim, partnerskim i poslovnim odnosima. Svatko od nas uvijek ima nešto što bi volio promjeniti kod sebe, a ne zna kojim putem krenuti.
Nekada smo previše tvrdoglavi, nekada nam fali samopuzdanja, često podliježemo strahovima i nemirima u sebi i padamo u depresiju. Pogotovo danas kada živimo u svijetu koji nas može pregaziti u roku od sekunde. I onda završimo očajni, zatvaramo se u sebe, povučemo se i zabrinuti smo. Još je veća stvar što to onda utječe i na naše najbliže.
Onaj jedan veliki pokretač koji nam fali je MOTIVACIJA.
Ljudi se danas ne znaju motivirati sami, a još manje druge. Upadamo najčešće u zamku demotivacije, tješeći se da će se motivacija pojaviti nekim čudom. Ukoliko nismo spremni raditi puno na sebi uz vjeru kao pokretača, ne možemo postignuti puno.
Prema Ljubici Uvodić-Vranić motivacija je sve što dovodi do aktivnosti, što tu aktivnost usmjeruje i što joj određuje jakost i trajanje.
Imamo motivaciju koja dolazi iznutra i izvana. Ona unutarnja je odraz zadovoljstva izvođenja pojedine aktivnosti. Npr. moje pisanje. To je za mene užitak i motivacija ne izostaje.
Vanjska motivacija hrani se zadovoljavanjem drugih promjena kao npr. pišem da bih zaradio novac s kojim prehranjujem obitelj..
Da bi motivirali nekoga moramo privući pozornost svojom orginalnošću.U svemu pa i u tome nastojimo biti drugačiji, neobični i posebni. Isto tako je vrlo bitno poznavati samu srž osobe kako biste ju mogli motivirati. U svemu tome pozitivan stav i dobro izgovorene riječi mogu rezultirati pobjedom. Najveća je zamka što u motiviranju skačemo na dugoročne ciljeve umjesto da krenemo od malih stvari. Nekoliko sitnih aktivnosti nam garantira da će se motivacija zadržati dulje vrijeme i da ćemo uspjeti doći do cilja. Ako zadamo sebi ili nekome odmah dugoročni cilj, brzo odustanemo jer nam se učini kao da nikada nećemo doći do njega.
Motivirati možemo pomoću pohvale,a nerjetko i kritike. Naime javna pohvala ima najveću snagu. Svima nam je drago kada nas netko pohvali pred više ljudi. Javlja se zadovoljstvo zbog postignutog cilja i daljnja motivacija. Kritika pomaže ako želimo ukazati nekome tko nešto loše radi da to više ne radi. Drugačije ćemo demotivirati osobu, ako joj uputimo kritiku, pogotovo javnu.
Ono što je zanimljivo je da smo danas okruženi nekim vidom manipulacije koja se bitno razlikuje od motivacije.
Manipulirati s nekim znači potaknuti ga na neki cilj ili neku aktivnost skrivajući mu pritom svoje ciljeve. Mislim da je to danas veliki problem. Ljudi nas žele motivirati iz sebičnih razloga. Kako bi preko nas došli do nečega i iskoristili. Kad se to sazna ishod je jako žalostan i demotivirajući.
Tako da dobro pazite na to :)
Kako god okrenete nikada nije kasno za motivaciju. Uvijek imate danas za početi. Ovi kišni dani su odličan period za rad na sebi.
Kiša rominja, kava je kraj mene, post je u nastajanju, a u glavi se kuha još ideja, a da bih to sve pretvorila u djelo uvijek mi je potrebna motivacija.
Isto tako uvijek imam prijatelja kojemu treba pomoći u nevolji. Većinom smo postali robovi svojih unutarnjih nemira. Napada nas neka tjeskoba, strahovi, pa i loše misli. Ne znamo kako si pomoći, od kuda krenuti, a motivacija je definitivno jedna od glavnih stvari. Zato sam tu da motiviram i da pomognem. Od onih sam osoba kojoj nije problem motivirati sebe, ali ima puno onih koji to ne znaju ili ne žele.
Samo jedno vam mora biti jasno. Da biste dobustili da vam netko pomogne, morate biti otvoreni za suradnju. Raditi na sebi i pozitivno govoriti. Jer sa negativnim stavom smo unaprjed predodređeni na propast.
Zato moj je savjet. Dobra volja, dobra kava i motivirajuća knjiga. Nakon toga mali ciljevi i veliki radovi.
SRETNOOOOOOO I UŽIVAJTE U OVOJ SUBOTI BEZ OBZIRA NA KIŠU.

Za kraj jedan motivirajući citat iz filma: " The Pursuit of Happiness"
 Knjiga "Kako se dobro posvađati" Ljubica Uvodić-Vranić (IZ ALGORITMA)
Ujedno i jako dobra prilika za ovu kišnu subotu. Pogledajte film, ako niste. Jako je motivirajući.

Evo mene, ovaj put nije prošlo puno vremena ;) Probudila sam se i uz Lennya Kravitza u 6:34 h pišem ovaj post. Odakle početi?
E daaa tipkovnica je nekim čudom proradila, vratila se sa tuluma, smilovala se bloogerici. :)
I naravno da je udaranje slova moralo započeti.
S obzirom da slušam "Fly Away" mogla bih i zaplesati. Obožavam kad ovako energično ustajem, možda zato što sutra starim pa onda :P
Uglavnom u petak popodne sam otišla frendici u Sisak. Naravno da me dočekala sa puno ljubavi jer se ne vidimo tako često, a voljele bi biti bliže. Malo smo popričale, razmjenile poklončiće jer smo obje bikice, pa je razlika između nas 8 dana. Dobila sam prekrasan Paris notebook, kemijsku sa svojim imenom i lijepom porukom, bombončiće iz kraša i platnenu malu torbicu sa bajaderama. Kad netko zna pogodit što voliš, znak je da ti je prijatelj i da te sluša :) Zujale smo po centrima i puno šetale, a večer je bila zaokružena filmom " Friends with benefits" Nasmijale smo se do suza, popile koji bambus, papale čokoladu i do kasno u noć se prisejećale svega :) To je nekakvi rezime petka.
Subota je započela veselo, ali detalji nisu za blog ;) Otišle smo do njene frendice, pa do špara i onda do njezinih. Malo sam i njih vidjela i uvijek mi je drago. Nakon toga na ručak u Kaptol. Jele smo finu toplo-hladnu salatu. Fantazijaaaa :) Sve je zaokruženo šetnjom kao što to kod nas biva. Popodne je brzo prošlo i išla sam se spremati za godišnjicu mature. Little black dress je uvijek dobra opcija. :) Uz nju sam imala bež štikle, torbicu i sako. Mare mi je ispeglala kosu i nanjela sam lagan make up, jer se ne volim toliko šminkati. U 19 h je moja Dorica došla po mene i krenuli smo. Ulazim u restoran i pere me adrenalin. Gotovo svi već sjede tamo :) Gledam u te ljude i divim se, svi tako lijepi i sređeni. Odjednom mi toplo oko srca. Nisam neke od njih vidjela 5 godina i bilo mi je prekrasno. Sve u toj večeri je prštalo od sreće. Plesali smo, smijali se, zračili i skupiloooo nas se 27. Definitivno sam prezadovoljna i smjestila sam događaj u dnevnik sjećanja. Svaki trenutak je bio odličan. Ekipa je bila za pjesmu i ples, nismo stajali do jutra. Otišla sam od njih negdje u pola 4. Mare je došla po mene i ostatak nije bitan ;) Nedjelja je proletjela u znaku spavanja, spremanja i mcdonalsa. Još smo se napričale, šetale i teško se rastale. Dragi je došao po mene u 16 h.
Tu završava moja vikend avantura koja je definitivno za pamćenje.
Ovih dana će sve prštati od bloga. Čekaju nas napokon receptići i neke ideje. Iskoristit ću svoj rođkas za to i jedva sam čekala da se opet primim pečenja :) Do tad uživajteeee :)

                                       (Jedan dio poklona, drugi je završio u trbuščiću ;) )
                                           Nazdravljali smo i naplesali se, čarobna noć :)

Kako da započnem ovaj post! Pa ovako nisam pisala od prošlog vikenda i to mi je užasno teško palo. Zašto nisam pisala!?!? Moja nestašna tipkovnica na laptopu je podivljala, otišla žena na tulum i ne vraća se. Ne radi mi b,n, zvjezdica i veliko slovo. Žena se ne želi otijeznit jer joj očito ne paše da ja pišem :P Mogla sam napisati jedino pijani post, pa bi me poslali na odvikavanje :) Nisam htjela riskirati, ipak danas moraš paziti duplo više kako se ponašaš i šta radiš, bez obzira na sjajno umotanu demokraciju. S čega pišem sad? Pišem opet od svojih. Došla kćer na kavicu i ko siročić se hvata kompa da bi napisala blog. U 6:30h sam išla na autobus i započela je moja dnevna pustolovina. U busu sretnem kolegicu iz srednje s kojom ću se i sutra vidjeti za 5. godina mature. Lijepo je imati s kim popričati, brže prođe vrijeme. Jedva čekam da krenem pisati neke receptiće i ideje. Možda zvuči ko deja vu, ali očito me tehnologija ne voli. Uglavnom uspjela sam u međuvremenu napraviti instagram pa " Moje note i moj svijet" možete pratiti i tamo. Od cvijeća, do smoothiea i voća. Svega se po malo može pronaći.
Ovaj vikend sam posvuduša i sakupljačica uspomena. Idem frendici na vikend i na godišnjicu. To su svakako neke uspomene koje se stvaraju, a vratiti se ponekad u rodni grad je jako lijepa stvar. Ali kako se kaže 3 dana svakog gosta dosta ;) Dok će danas biti sunčano, prekrasno i očaravajuće vrijeme sutra najavljuju kišu. Mislim si koji sam ja pehist. Rijetko izlazim na taj način i onda svaki put lijeva kišaaaa. Prije 5 godina na maturalnoj smo pokisliiiiiii, prošle god idem u svatove, dobro da se nisam otopila koliko je padalo. Netko bi rekao, pada jer si se udostojila izaći. Ali ja kažem želi da još više narastem iako sam dovoljno visoka ;) Uglavnom poželite mi sreću, možda se ipak Sunce smiluje.
Idući tjedan starim i sva sam u tome.24. godineeeeeeee, pa kad, kad se to desilo. Ok za mnoge od Vas sam mlada, ali godine prolazeeeeeee kao lude. Kao da je jučer bila 2009. kad sam napunila 18. baš je bezveze taj tijek, ne okreneš se već ti je 30. Ali dobro nema kukanja ući ću u 24 sa osmijehom i spremna na nove izazove. Ništa mi ne fali. Bez imalo osvrtanja moram reći da mi nije žao niti jednog koraka koji sam napravila jer je sve to jedno novo iskustvo. A hvala Bogu ja na svojim iskustvima učim. Ovo je na neki način post isprike, rekla sam da ću kupit novu tipkovnicu. Ne mogu ništa pisat, pa i od važnih dokumenata koji mi trebaju. Poruke frendicama su bile nešto tipa: e radi mi tipkovica, jel dolazite u suotu. ema veze, udem sutra. Hahhahah definitivno ko pijana:) Ništa idem sad još malo uživati sa svojima. Lijepo provedite vikend. Uživajte i ne zaboravite u nedjelju na majčin dan.

Viva la vida. :*

Službeno je započeo za mene najljepši mjesec u godini. Svibanj je dobio ime po biljci (svib)a koja ima bijele cvjetove. Sve u njemu upućuje da je proljeće na samom vrhuncu. Doziva nas da idemo van, van, van i samo vannnn. Za mene je poseban jer mi je rođendan. 13.5, e da nekad pada i na petak baaaaaaaahahah. Inače to mi je gotovo uvijek sretan dan. No dobro ajmo mi dalje. Ove godine imam 5. godina mature, ajmeeee kako to vrijeme brzo prolazii. Baš me zanima kako će to ispasti. Nekako se čovjek zapita kad ide na takva okupljanja. U današnje vrijeme svi gledaju novac, izgled, uspjeh i sve te površne stvari. Svi se jedni s drugima natjeću i upliću u živote. Ali dobro, moj cilj je ići vidjeti drage ljude, naplesati se i otići sa osmijehom kući. Doći će mi curke s faksa na rođkas i to mi je srcu jako drago jer ih vidim dva puta godišnje. Iako sam morala prekinuti studij trenutno zbog nekih nedaća, uspjele smo ostati jako dobre. Normalni, pošteni i dubokoumni ljudi se ne nalaze svugdje, zato ih treba čuvati. I daaa provesti ću vikend sa jakooooo dragom prijateljicom s kojom se isto ne uspjevam jako često vidjeti. Viva la vida, oleeeeeeeee. Što se tiče praznika rada srce mi je ispunjeno jer ga provodim s obitelji i na okupu, iako mi fali moj stan i moj život. Nas četvero je rijetko zajedno i to su neprocjenjivi trenutci. Fino sam se najela, tradicionalnog  prvomajskog roštilja i pogledala film: " Chef" sa svojima. Film mi je predobar, o kuhanju je. Toliko je poticajan i strastven da vam ga preporučam. S obzirom da obožavam kuhanje i da će i to biti dio bloga moram reći da sam bila uzbuđena.  Uskoro će recepti za moj desert, sendvič s pećenom piletinom, umakom od kadulje i bosiljka, rajčicom, sirom i matovilcem. Mmmmmmmmm gurmnski fino. Nadam se da se lijepo provodite, uživate sa svojima ili s nekim društvom i uživateeeeeee :) Uglavnom pratite, sherajte, volite, ljubite, a ja se odoh bacit na kolačiće od bijele i mlječne čokolade sa narančom. :)

Hello! Već ste neki upoznati s blogom, ali nažalost prijateljstvo između mene i njega nije dugo trajalo ;) Sada smo u procesu rehabilitacije! Naime izbrisalo mi se onih 5 postova što sam napisala i odlučih dati još jednu šansu. Pošto sam svestrana osoba koja gaji snažne osjećaje prema kreativnom radu, pisanju, kuhanju i dekoriranju, ovo će biti verzija "lifestyle" bloga. Od virtualnih kreativnih radionica, do recenzija, mode, kuhanja i životnih stvari! Službeno nagovještavam povijesni trenutak I hahha :) Ovaj blog može započeti! Tantantan :D Prije kojih 30 min sam  stigla svojima za vikend i osjećam se kao Pale sam na svijetu. Još nitko drugi nije došao i to me na nekoji način karma poziva na snimanje filma:" Sam u kući". Noge su na stolu, laptop je u rukama, kava kraj mene i virtualni prijatelj. Više sam nego sretna što ovako započinjem svoju avanturu. Stalno mi se roje misli po glavi i imam toliko ideja da ponekad mislim da ću puknuti. Naravno da nisu sve ideje izvedive, ali eto mora moj mozak biti kao znastvena fantastika inaće ne bi bilo zanimljivo. U zadnje vrijeme sam progutala dosta knjiga, osjeti se to intelektualno, ali i na bedrima :P Hmmm da nije možda fina papica kriva? Ma ne, ja uopče ne jedem. To je nemoguće. Uglavnom. Ovaj užurbani svijet pored mene prolazi kao torpedo, a ja laganim korakom! No sikiriki sve će se srediti. Samo polako i guštajte. Radite ono što volite, širite ljubav međusobno, a najviše od svega pozitivu, to je ono što je moj moto. Nadam se da će od ovog svega biti nešto, jer serviram srce i osjećaje na papiru. Ogoljena sam i spremna se u potpunosti potruditi stvoriti taj sretni
oblačić :) Pišite, pratite i smijte se zajedno sa mnom. Skupa ćemo popit koju kavicu, izmjeniti ćašicu razgovora, ispeči kolač i skuhati ručak. Zanima me gdje ste, šta ste, tko ste i na koji način funkcionirate. Baš kao što ćete znati kako to biva u mom svijetu. 24 godine su sve i ništa. Mladost je tu, vjetar u leđa i srce u grudima. To je sve što mi je potrebno.
Lijepo se zabavite za vikend. Lagano sa žesticama, nekontrolirano se smijte, volite i ljubite, pa nađite i koju minuticu za blogić.

Ostanite na mojim valovima jer ferkvencija će poluditi do daske ;)