NA RIJECI KUPI SISAK JE GRAD :)

12:03:00


Kako započeti ovaj post nego najpoznatijim stihovima toga grada: 
                                                       "Na rijeci Kupi Sisak je grad,
                                                        Prošlost mu stara, a on je mlad
                                                        Na jednoj strani centar je živ,
                                                        Na drugoj raste tvornica div"
To su stihovi koje je uglazbio Florijan Čulig, profesor glazbene kulture iz druge polovice 20.st. Sjećaju me na vremena osnovne škole kada su se učionice orile stihovima u slavu grada.Provela sam u predgrađu Siska 12 punih godina i imam samo lijepe uspomene. Odlučila sam posvetiti ovaj post i otvoriti s njime rubriku " Upoznavanja gradova i kultura" Neće to biti ništa posebno, većinom gradovi koje posjetim i mjesta za koje smatram da im želim obratiti pažnju.Sisak je grad koji po meni zaslužuje pozornost i ima bogatu prošlost i kulturu. Možda se stanovnici koji proživljavaju agoniju nezaposlenosti i izumiranja industrijalizacije ne slažu sa mnom, ali svako vrijeme nosi svoj križ. Bez obzira na teške trenutke, ne može se poreći čar koju neki grad ima. Duhovi prošlosti, mirisi i sjećanja zaboravljenih vremena, podsjetnik su da je ovaj grad djelo generacija ljudi i sudbina koje su zapečaćene u svakom djeliću grada. Dodirnuti ćemo povijest i dogodovštine iz mog života tamo, pa ćemo završiti orginalnom galerijom slika.

POVIJEST

Sisak spada među najstarija naselja središnje hrvatske.Tragovi urbane naseljenosti mogu se pratiti sve do 4.st pr.Kr iako je dokazano da su ljudi obitavali tim krajem još i prije tog vremena. Tome svjedoče nađeni prapovijseni ostatci oruđa i kipića idola.
u 4.st pr.Kr u Sisak provaljuju Kelti iz plemena (Segestani) te se mješaju s Ilirskim starosjediocima, a zajedničkom naselju daju ime Segestica.
Rimljani su u više navrata pokušali osvojiti Segesticu, ali im je to pošlo za rukom 35. g pr.Kr  na čelu sa mladim Oktavijanom budućim rimskim carom. Vojska od 12 000 ljudi i jednomjesečna opsada bila je dovoljno za taj potez.Osnovali su logor Sisciu sa lijeve obale Kupe, koji je kasnio dobio status grada. Razvoj trgovine i obrta, luka na Kupi, a od sredine 3. st i kovnica novaca bile su neke od značaja koje su krasile taj grad.
Arheološka istraživanja s kraja 20. i početka 21. stoljeća donijele su na vidjelo i dijelove gradskih zidina osobito njihov krajnji sjeverni i južni dio.
U gradskom muzeju u Sisku mogu se naći brojne kovanice, geme, novac, cigle i posuđe.

U srednjem vijeku Siscia postaje središte biskupije. Prvi poznati biskup bio je Kvirin, koji je obnašao tu dužnost od 284. do 303.g .Za vrijeme Dioklecianovog progona bio je ubijen i mučen. Postaje zaštitnik Siska, a njegov blagdan je 4. lipnja (Dan grada)

U vrijeme hrvatsko-ugarskog kralja Bele 4 Sisak dobiva status gradske općine s gradskom upravom i sudom.Sisak se otada razvija kao trgovište i sjedište županije, čijeg je župana Kaptol birao svake godine na Lovenčevo.

Bitka kod Siska desila se 22.lipnja 1593. kada je zaustavljena invazija Turaka. Poginuo je bosanski beglerbeg Hasan-paša Predojević i dio njegove vosjke.To je bila jako važna bitka koja je zaustavila prodiranje Turaka u Europu, a i napokon je uspostavljena ravnoteža hrvatsko- turske granice nakon bitke na Krbavskom polju.


U 18 i 19 st. grad je podijeljen rijekom Kupom, te se njegov život odvija u dva odvojena naselja, koja međusobno nisu imala mnogo veza. S lijeve obale Kupe nastavlja se razvijati Civilni Sisak (nazivan kasnije i Stari Sisak) koji još uvijek pripada Kaptolu, a s desne obale rijeke raste Vojni Sisak (nazivan i Novi Sisak) koji je bio pod upravom Banske Krajine. Ta je razdvojenost trajala sve do 1874. godine.

29. listopada 1838. Kaptol zagrebački donosi povelju kojom Sisak postaje slobodno trgovište sa svojim statutom, pečatom i grbom. Već od 1828. Sisak ima i svoju urbanističku sistematizaciju koja počiva na regulatornoj osnovi grada što ju je izradio arhitekt Ivan Fristović. Taj je plan predviđao nastavak rasta grada prema rasteru ulica koje su u temelju počivale na rasporedu ulica drevne Siscije. 
Uz obalu Kupe počinju rasti žitna skladišta, ali i ostale trgovačke zgrade, koje će bitno odrediti izgled i današnjeg grada. Trgovci su se međusobno natjecali, ne izgledom svojih kuća, nego izgledom i kvalitetom gradnje skladišta, te će ona postati gotovo statusni simbol. Tek će se nakon toga misliti na izgradnju gradskih palača, a grade ih opet imućni trgovci koji su u svemu imali odlučujuću ulogu u gradu. U gradu se povećava i broj gostionica i svratišta. Tako krajem 18. i početkom 19. stoljeća postoji Stara ili Rimska pivnica s velikim podrumom, potom zidana mala krčma na kat - današnja gostionica Lovački rog u Kranjčevićevoj ulici, te drvena krčma na mjestu Velikog Kaptola i gostionica Mali Kaptol. 1832. otvoreno je i veliko zidano svratište Veliki Kaptol. U blizini željezničkog kolodvora otvara se hotel »Toplak«, te svratište »Lloyd« uz pristanište na Kupi. U Vojnom Sisku postojao je hotel »K caru austrijanskom.«

Prvi drveni most na rijeci Kupi izgrađen je tek 1862., a kad je preopterećen prometom dotrajao, zamijenio ga je 1934. zidani most, koji će postati jedan od simbola grada, a Siščani će ga nazvati Stari most. U vrijeme kad je beton već bio u širokoj uporabi, ovaj je most izgrađen od tradicionalnih sisačkih materijala, kamena i opeke, te se ističe svojim skladnim oblicima.


Godine 1874. konačno su ujedinjeni Civilni i Vojni Sisak pod jedinstvenu upravu.Krajem ovog razdoblja počinju se razvijati i gradski parkovi, od kojih je najstarije Šetalište Vladimira Nazora iz 1876., a slijedio ga je park na Trgu Ljudevita Posavskog iz 1885.

1862. izgrađena je i 1.listopada iste godine puštena u promet prva željeznička pruga u Hrvatskoj, koja je povezivala Sisak i Zidani most. Industrijska postrojenja, koja su osobito nikla nakon Prvog svijetskog rata, građena su izvan stare gradske jezgre, a osobito na Capragu, gdje se smješta postrojenjeShella, a u blizini i ono za preradu željeza. Oko njih su ubrzo izrasla i prigradska naselja, koja se načinom izgradnje bitno razlikuju od dotadašnje slike Siska.
Drugi svjetski rat nije zaobišao ni Sisak, gdje je 22 lipnja 1941. osnovan i prvi partizanski oded na području bivše Jugoslavije. 
U vrijeme Hrvatskog proljeća u Sisku je bila izuzetno živa politička aktivnost, budući da su u gradu bili moćni pripadnici obiju strana. Općenito su »proljećari« bili okupljeni oko Rafinerije i njezine uprave, a njihovi protivnici oko Željezare, što je odražavalo i nacionalnu strukturu zaposlenih u tim poduzećima.
U Domovinskom ratu ponovno su došla pod udar industrijska postrojenja, osobito sisačka Rafinerija, ali i stambene zgrade i crkve, a mnogi su Siščani poginuli. U gradu je imala svoje sjedište postrojba »Gromovi«. Petrinja, koja je udaljena tek nešto više od 10 km, bila je okupirana, a Sisak je bio pod gotovo neprekidnom općom opasnosti.
U poslijeratnom razdoblju, kroz pretvorbu, prisutnost teške industrije u gradu nije olakšala tranziciju, te su mnogi ostali bez posla. Osobito je za to razdoblje karakterističan slučaj Željezare i višestruki pokušaji njezina spašavanja. 

PONUDA :)
Što se tiče ponude i dostupnosti informacija o smještaju, gastronomiji i manifestacijama izdvojila bih stranicu: 8http://www.sisakturist.com/hr/kategorija/gastronomija/8. Sigurna sam da ako se odlučite posjetiti Sisak nećete požaliti. Ako ništa drugo šetnica je prekasna, znamenitosti su gotovo na svakom koraku i gastronomska ponuda je na nivou.


MOJA ZAPAŽANJA :)
Nakon duge povijesti nove stranice ovog grada biti će zaspisane u sljedećoj eri. Sisak je grad koji svoj procvat trenutno ne doživljava, ali sam sigurna da ga čeka dobra budućnost. 
Hodajući ulicama sa prijateljicom koju poznajem 12 godina osjećala sam se predivno. Prisjećale smo se starih mjesta, dogodovština i ostavile tragove za sobom, koji će ostati zabilježeni u našim sjećanjima.  Prije 10 godina, hodale smo istim tim ulicama, a od tada se sve promjenilo. Većina toga je zatvoreno ili su prostori zamjenjeni drugim trgovinama, buticima i kafićima. Ljudi su 10 godina stariji, nikle su neke nove ljubavi, neki dugi klinci, a mi smo svoj pečat djetinjstva odlučili njegovati pričama.  Kako god okrenete, postoji nešto što se nije promjenilo. Ljepota grada. On nam nudi, on nas zove i pruža nam slobodu ketanja, igranja i stvaranja, bez obzira na vlast i uništenje. To je nešto što ne možete uništiti, nešto što je nepomjenjivo i vječno. Njegujući kulturu i tradiciju u našim srcima i pričama, penosimo dio baštine i ljubavi budućim naraštajima.
Ja sam naraštaj kojem su prenosili negativno. Opustošeni gradovi, nemogućnost zaposlenja i nervoza ljudi dio je moje novije ere, ali znate što.
Ne dam da ovaj osjećaj ode. Nitko mi ne može oduzeti pravo slobode i sreće koraka koje pravim u životu. To je ono što je moje, to je ono što je posebno i dragocjeno. Gradovi će biti tu, makar ih opustošili do kraja. Oni su se kroz povijest nekako uspjeli izdići iznad svega, kao Feniks iz pepela. To je to, to je smisao koju treba tražiti, ja Vi i svi koji misle da nema ljepote življenja. Ako je nema stvori je, bori se i traži radi sebe. Budi dio nekog grada i pusti neka on bude dio tebe. Jer bez obzira što se odselimo djelić nas uvijek ostaje tamo gdje smo nekada stvarali svoje uspomene.
Ovo je kraj posta o Sisku, ali početak uzbudljive avanture jedne blogerice. 
Toliko od mene!!! 
FOTOGALERIJA:
Djevojka korača svojim gradom :D
Kupa :)
Unutrašnjost Željezničkog mosta :)
Pogled na Stari grad sa mosta :)
Stari grad :)
Stara vojarna i divna djevojka (urban style)
                                                       
                                                                             Pogled u daljinu :)
                                                        grafiti su dio svakog grada :)

Crkva Sv. Kvirina i ostatci imske Siscie




Antun Gustav- Matoš
Kraj obilježen našim stopama :)

You Might Also Like

2 komentari

Popular Posts

Like us on Facebook

Flickr Images