Hello blogoljupci,
Kada pročitate naslov, možda će Vam biti čudno što tek nakon skoro 140 postova, na red dolazi onaj s naslovom"NEŠTO O MENI". To je trebao biti uvodni post, sva pravila nalažu tipično blogersko ponašanje, ali ja ih izgleda zaobilazim. Namjerno? Apsolutno ne.!
Kroz moje životne postove, mišljenja i stvari koje volim na nekoji način ste me vjerojatno mogli djelomično upoznati. Možda je to onoliko koliko bi u virtualnom svijetu trebalo biti dovoljno. Da se poznamo i nađemo na nekoj kavi, trebalo bi vremena kada bih počela pričati neke stvari. Pa eto ovog kišnog ponedjeljka uz šalicu kave ili čaja imati ćete prilike znati još malo više.
Nije jednostavno biti razotkriven pred masom i dalje stojim kod toga da ono nešto treba ostati dio mog privatnog života, ali ono najvažnije ćete doznati. Pa krenimo:
O MENI:
Moje ime je Ines Herceg i dolazim iz Petrinje. Već 25 godina krojim svoj život u djeliću ovog svijeta. Rođena sam u Sisku 1991. godine i ratno sam dijete. Prve 2-3 godine života smo dosta selili, a onda smo se na nekih 12 godina smirili u mjestu Caprag kraj Siska! Čuli ste vjerojatno za mjesto, danas se jako puno priča o tom industrijskom djelu Siska. Tamo sam provela najljepše djetinjstvo i ne bih ga mijenjala za ništa na ovome svijetu.
Osam godina osnovne škole, hrpu lijepih uspomena i životno iskustvo. Uvijek sam bila zrelija za svoje godine i svijet oko sebe sam doživljavala dublje i značajnije. Dosta dobro mogu procijeniti ljude oko sebe, upiti njihove karaktere i sačuvati se od teškoća. Ono što me definira je moja emocionalnost. Veliki sam emotivac i jako puno toga primam k srcu, što za mene i nije baš dobro. Doživjela sam i razočarenja u ljubavi i prijateljstvu, ali zahvaljujući tome danas jasno znam što želim te na što više nikada ne bih pristala.
Nakon osnovne škole slijedilo je moje preseljenje u Petrinju. Moji bi to nazvali vraćanjem pod svoje, iako više nikada nije bilo isto. Ja sam iza sebe ostavila staro poglavlje i kao osoba u osjetljivom razdoblju započinjala nove pustolovine.
Upisala sam srednju školu u Topuskom- smjer Fizioterapeutski tehničar, po pitanju školovanja mi se to tada činilo kao najbolje rješenje, U Petrinji sam stekla nove prijatelje, dosta izlazila van i uglavnom prolazila sve što prolazi svaka osoba u srednjoj školi - netko tajnovitije netko eksponiranije. Odlično mi je bilo izlaziti, zabavljali smo se, naplesali i nadružili. Većina ljudi koja je išla sa mnom u razred su bili ili iz Siska ili Petrinje, tek nekoliko ih je bilo iz Gline. Sa nekim od prijateljica iz razreda sam ostala prijateljica čak i danas.
Nakon srednje škole upisala sam Učiteljski fakultet u Petrinji. Nažalost 2012.godine sam zbog nekih neodgodivih problema morala pauzirati te sam se u akademskoj godini 2015/2016 vratila završiti započeto. U međuvremenu sam radila neke poslove, neka iskustva su lijepa neka ostavljaju gorčinu iza sebe, ali to je sada manje bitno.
Svoju ljubav sam upoznala 2009. godine, krajem 3. razreda srednje škole i vjerujte mi da nikada nisam mislila da će ovoliko potrajati i da ćemo se naći na nekoj dubljoj razini. Svibanj 2009. godine je bio naš i od tada koračamo zajedno kroz lijepe i one manje lijepe trenutke koje život sa sobom donosi. 7 i pol godina ljubavi nije malo, ali nije ni puno za sve ono što nas tek čeka.
Zajedno smo prolazili kroz školovanje, prve poslove, razočaranja, probleme i ulazak u svijet odraslih. Ne uzvisujem svoju ljubav iznad drugih, pogotovo s obzirom na to koliko dubokih i zrelih ljubavi ima ili će se tek izroditi. Potrebno je samo dobro pogledati oko sebe. Moja je za mene posebna, baš kao i za Vas vaša.
Iako u današnjem svijetu mnogi govore da su veze i brakovi vrlo teško održivi, ja u to ne vjerujem. Mišljenja sam da najvažnije ovisi o te dvije osobe, njihova pogleda na svijet, morala, želje za povezanošću, te vremena i truda koji su spremni uložiti u svoj odnos.
Prije 22 mjeseca smo doselili u Veliku Goricu te je time počela naša prava zajednička pustolovina.
Udaja... Osim planiranja za bližu budućnost, zasad još nema detalja.
Imam godinu i pol dana stariju sestru koja već neko vrijeme stanuje u Rijeci. Nas dvije smo djeca dvoje divnih roditelja koji svoju ljubav njeguju od prvih srednjoškolskih dana pa sve do danas!
Što se tiče prijateljstava... Jako mi je važno da su moja trajna. Godinama ih njegujem i ne povlačim se kad dođe do problema. Ono što ne toleriram je izdaja, te sam u tom slučaju isti tren spremna dići ruke od te osobe te nastaviti dalje bez nje.
Naravno da sam s godinama pustila neke nove ljude u svoj život i na tome sam sretna i zahvalna. Ostalo su poznanstva i ljudi s kojima se mogu družiti, ali držim da se ne može svakoga nazvati prijateljem.
Imam kreativnu radionicu Ina Design i sa takvom vrstom rada se bavim od 2013 godine sa manjim prekidima. To je još jedna vrsta hobija osim bloga.
O blogu znate da je započet 2015. godine u svibnju i od tada se zajedno družimo. Nastao je u meni teškom razdoblju pa mi zbog toga još i više znači.
Svi znate da sam imala problema s hormonima i da će mi trebati vremena da se vratim na ono što sam bila.
Nadam se da ćemo se ovako još bolje upoznati i te da ćete shvatiti da osim opuštanja u ovom jako volim sve ovo što radim. Što se tiče omiljene hrane, pića, stvari i ostalih sitnica koje me čine biti će prilike u nekom drugom postu. Možda budete zainteresirani da odgovorim na neka Vaša pitanja.
Ako imate bilo kakvih pitanja biti će mi drago.
Pusa od "Moje note i moj svijet"
