Obožavam miris svježe opranog rublja. Uvijek sam smatrala da rublje moje majke najljepše miriši i danas mi je ostalo u sjećanju. Kad god perem veš, pitam se kako ga ona učini da je rublje tako svježe, mirisno i očuvano.

Dragi moji!

Odlučila sam napisati post o ljetu. Onako poželjeti mu doviđenja na prigodan način, oživljavajući sjećanja pisanjem.
Odakle početi?
Prvo ću reći da mi je ovo prvo ljeto u dvoje. Dugo sam zamišljala kako će to izgledati kad budem živjela s njim. S vremena na vrijeme jednostavno mi je proletjela ta misao. Reći ću Vam samo da je bolje nego što sam ikad mogla zamisliti. Desilo se baš onako kako život nalaže. Vrijeme stvarnih problema, ljudskih borbi i zrelosti. Sve s čime sam se nosila, palo bi u vodu nakon što bih ugledala njega na vratima. Za mene je to jedinstveno i neponovljivo iskustvo zato što svako razdoblje nosi nešto svoje. Neprocjenjivo je imati nekoga s kim možeš podjeliti sve, kome nekad ne moraš ni reći što te muči jer već zna! To se ne događa preko noći, to se dešava živeći ljubav i trudeći se svakodnevno. I velik je izazov, jako velik, moraš iskreno voljeti i biti spreman na sve da bi uspjelo, jer život nije med i mlijeko. Ponosna sam na nas, na ovu vezu i na sve što predstavljamo i nadam se da će se to uvijek zaokruživati i prelaziti u neku novu i bolju dimenziju kao i dosada. Za takve stvari se ne dvoumiš, ne važeš, nego se jednostavno prepustiš.

Blog je jedna od stvari koji su me oblikovale, tjerale da razmišljam dalje, dublje, sretnije i pozitivnije. Svakom novom fotografijom, svakim novim postom i riječima ohrabrenja ja sam rasla. Kao individua sam sazrijela, proširila svoje horizonte i naučila puno. Mnogi su prepoznali moj trud i širenje pozitive. Svaka duša koju taknem riječima i pozitivnim vibracijama za mene je čudesna.Ovo sam uistinu ja i mnogi su to i uvidjeli, hvala im na tome! Samo izražavam ono što me čini.
 :) Pratite me i dalje.

Jedna od jedinstvenih stvari koje zeokruže ljeto su obitelj i prijatelji. To mi je uvijek bilo najvažnije. Dolazak sestre na godišnji, odlazak k njoj, to su rijetki trenutci. One čestice čarobnog praha koje bi zaustavili u vječnosti. Moja sestra je moje blago. Ona je moja prijateljica, rame za plakanje, partner u sreći i ljubavi, kao i u tuzi i žalosti. Sva sreća da živi na moru, pa je sa zadovoljstvom posjećujem ;) Prijatelji su neizostavni dio mene. Nikada ih ne mjenjam, iste imam godinama i to nešto govori o nama. Za mene je to svetinja. Da ,udaljimo se, nismo u mogućnosti stalno se vidjeti, ali te nas situacije još više zbliže, ako tako mora biti. Nakon 10 godina našla sam se sa najboljom prijateljicom iz djetinjstva. Pričale smo kao da smo se jučer vidjele, istresle događaje iz prošlosti i provele prekrasno poslijepodne. Stvari se dešavaju sa razlogom. Uvijek nas nešto udalji ili približi, ali to nije znak da je ono što smo imali gotovo ili zaboravljeno. Sjećati ću se odlaska u Sisak svojoj Mare ili dolazak moje drage Dore i naše kave. Savršeno ljeto.


Ljeto smo zaokružili odlaskom u ZOO. Zadnji put sam bila u 1. razredu osnovne. Imala sam želju i ona mi se ostvarila. U pratnji su bili seka i dragi. Savršen dan sa najdražim ljudima. Kad se samo sjetim da sam negdje davno bila i da oživljavam osjećaje odmah budem sretna.
O sitnim radostima mogu pričati do sutra. Po tome sam poznata. Čitanje knjiga, fotografiranje, kreativan rad, kuhanje, ispijanje kave itd. Sve je bilo i više nego sretnooo.



Nabrojiti ću sada stvari koje sam učinila prvi put ovoga ljeta:
Prvi put sam radila pozivnice i zahvalnice za vjenčanje
Prvi put sam fotografirala nečije vjenčanje
Prvi put sam živjela u dvoje na ljeto
Prvi put sam bila u Baškoj...

Mislim da ima hrpa toga što bih još mogla nabrojati.
Ljudi, to je moje putovanje kroz ljeto. Jesen će biti još zanimljivija i puna novih ideja. Veselim se prezentiranju novog posta o nekim željama i novim iskustvima.

S ljubavlju "Moje note i moj svijet"

Napomena: većinu fotografija možete potražiti u prethodnim postovima ili na instagram profilu:mojenoteimojsvijet

Evo napokon se i ja vraćam u novom ruhu! Početak rujna je najljepše zabilježiti ovim tagom. Hvala Mili iz Chocoholic Logic  i Ani iz Anin svijet sitnih radosti što su me pozvale i tagale u ovaj divni pothvat blogerica. Zanimljivo je odgovarati na ova pitanja i izuzetno mi je drago što sam dio toga! 

Chocoholic Logic je veoma zanimljiv blog, maštovit i kreativan, a samo ime plijeni pažnju i poziva te da zaviriš i pronađeš zanimljivosti za sebe.

Anin svijet sitnih radosti je nastao nedavno, Anin instagram je čaroban, a njene riječi pozitive i ideje na blogu također oduševljavaju. Svaki blog za sebe je poseban i inspirirajući i hvala curkama što postoje.

Biti bloger je nešto najljepše što me dosada ispunjavalo, pa ću sa zadovoljstvom podjeliti ovo :)



Pravila ovog taga su:

• zahvaliti blogeru koji vas je nominirao i linkati njegov blog 
• postaviti logo taga na svog blog
• odgovoriti na 10 pitanja koja ste dobili
• smisliti 10 novih pitanja
• nominirati pet blogera

Živimo u svijetu gdje ima toliko mogućnosti i slobode da su ljudi postali nekontrolirano nemoralni. Sinoć sam jako razmišljala o toj temi, o varanju među ljudima, raspadu brakova i strahu od istoga. Gdje god krenem ta me tema jednostavno počela pratiti u stopu. A pitanje koje mi se pojavljuje iznad glave je: "Znaju li uopće ljudi danas što je ljubav?"

Kako je moguće varati i istodobno voljeti?

Moj je stav da ljudi koji varaju često imaju psiholoških problema. Ili su jednostavno genetski "ženskari" ili "žderačice muškaraca" hahha ne znam koji bi drugi izraz iskoristila. O tome se počelo pričati kao dobar dan, a u vezi toga se ništa ne poduzima. Zar je u redu varati iza leđa nekontrolirano? Voljela bih ući u mozak takvih ljudi! Kako uopće funkcioniraju? Uzbuđuje li ih to skrivanje i laganje? Jesu li sposobni voditi normalan život? Imaju li grižnju savjesti?
Za mene je to posebna vrsta fenomena. I na vrhuncu svega, kad ih otkriješ i dalje lažu.
I tad čovjek pomisli: "Kako mi je mogao/mogla to napraviti?!? No istina je ovakva:  "Ne gubi onaj tko je prevaren, već onaj koji prakticira izlete na više strana."
Znate li koja je to utopija? Svakom novom žrtvom, osjećaju se sve praznije. U društvu prikazuju kako su oni jednostavno takvi i da u tome uživaju, a istina je veoma poražavajuća. Takvi ljudi nemaju samopouzdanja, nisu otkrili svoju osobnost, niti razvili karakter, stabilnost im nije jača strana i najčešće bježe od nečega s čime se boje suočiti. Ili su zapeli u braku ili vezi gdje nema ljubavi?!? Iako to nije opravdanje, ali mnogima je upravo to razlog čestih izleta.
Desi se da muškarci i žene imaju krasne partnere kraj sebe, izrazito vjerne, pune ljubavi i privrženosti. Jednostavno nekoga tko je upotpunosti izgrađena osoba, a izleti postaju sve češći.
Oni bježe, od sebe, bojeći se u potpunosti predati životu koji je pravilan, partnerima koji su jači i stabilniji, imaju osjećaj da će sve doći u kolotečinu i da će upravo oni postati ranjivi ako pokažu ljubav. Godinama proučavam te odnose, a ponešto imam i sama iskustva koje me formiralo i naučilo što želim, a što ne od veze. Emocionalno prestanu biti prisutni i umjesto da se prepuste, krenu raditi loše stvari, da pomisliš kako im uopče nije stalo. I onda odjednom sve eksplodira. Postane ti dosta trpiti taj nezdravi odnos i jednostavno kažeš zbogom. Napokon prodišeš punim plućima, shvatiš da si puno vrijedniji od toga. I ispostavi se da jesi. Jer više nema šanse da pristaneš na nezdrav odnos, radije budeš solo. Tako vrijedi i za brakove. U njih posebno ne valja ulaziti ako ne volite u postpunosti i niste spremni predati srce na pladnju. Ne da vas netko iskorištava, nego da budete jedno, onako kako treba. Sve ostalo vrišti iz vas. Svaki loš i nesretan odnos vidi se na svakoj pori vašeg bića. Isto kao i kad ste sretni. Pošto danas novine pune stupce koji pričaju kako je varanje postalo kao dobar dan, mnogi se mladi ugledaju na to i smatraju da je to društveno poželjna stvar. No istina je daleko od toga. To boli, ponižava, uništava povjerenje i čovjeka koji to proživljava. To nije nova majca ili čarapa. To je igranje sa ljudskim osjećajima. I to se upotpunosti vrati svakome tko to radi. Samo tad kad se vraća, postavi si pitanje: "Zašto baš meni?" I tad glumimo žrtve od sebe umjesto da progledamo i budemo svjesni jedne stvari. Ne možete zabijati noževe u leđa misleći da vam se sve te oštrice neće vratiti. I možda će netko tko pročita reći da se pravim moralna i da sam preozbiljna. Ja ću na to samo odgovoriti ovo. Najlakše je u životu, varati, lagati i bježati od stvarnosti. Puno je teže s njom se suočiti. U ovakvom svijetu pored toliko cinizma i straha teško je ustati se i reći: JA SE PONOSIM SA TIME ŠTO SAM DRUAGČIJI OD DRUGIH. E pa upravo to i je cilj. Znati šta želiš i ne povoditi se za društvom. U životu sam i ja povrjedila nekad i zbog toga sam jako ispaštala. To me naučilo da budem bolja, da ne želim trošiti vrijeme na isprazne stvari i pogrešne odnose, već da želim biti osoba koja može sebe pogledati u ogledalo, a svakome u oči. Jer ako već to radite imajte petlje barem nazvati i reći, gle takva i takva je situacija, jednostavno moram. Ali budite spremni, da onda više nema sjedenja na svije stolice. Jer kako god okreneš sa jedne ćeš pasti. I to toliko da će boljeti cijeli život.

Kako prepoznati istinsku ljubav?

Ljubav se prepoznaje djelima. Jer kad već istinski voliš nemaš više potrebe to govoriti, djela su ta koja govore umjesto tebe. Ako se osjećaš sigurnim, voljenim ili zaštićenim, znaš da si na dobrom putu. Dajte si vremena da se upoznate, da vidiš koja su njegova/njezina načela i karakter. Odnos koji ima prema vama kad ste u društvu, način na koji se trude pokazati koliko im je stalo. Ako ih nije sram priznati u društvu da imaju zdrav i stabilan odnos i da su ponosni na to. A najviše od svega to vam treba biti i prijatelj/prijateljica za cijeli život, partner/partnerica s kojom/kojim možete podijeliti apsolutno sve dobro i zlo u svome životu. Strastveni odnos nije mjerilo ljubavi, jer ako sve ostalo ne valja, to vam je pokazatelj da je u pitanju "zaluđenost" koja se može vrlo vješto prikriti u početku, ali sve poslije izađe na vidjelo. Ako imate normalne osobe kraj sebe. Usudite se, jer to je cijena napretka. Nemojte vi povrjeđivati bojeći se, da netko vas ne povrjedi. Prekratak je život za to. Jedan krivi korak može značiti nesretan život, a jedan pravi, je put prema ljubavi i sreći.

Kako god okrenete ove postove volim pisati iz razloga što još uvijek dok god me ima vjerovati ću u dobro. I pokušati taknuti samo jednu dušu kojoj je stalo. Jer ljudi će vas povrjeđivati, natjerati se da se osjaćete neko vrijeme ranjivo i bezvrijedno, ali ako ste normalni iz toga ćete izvući sve i primjeniti kako bi bili što sretniji. Tako možete samo pobjeđivati svaki dan i proći pored svih sa smiješkom. Znate zašto? Jer niste zaboravili morlane vrijednosti, jer i dalje znate reći: HVALA, MOLIM I OPROSTI. Imate snagu pokazati dobru volju i suosjećajnost onda kad je potrebno i reći koju lijepu riječ. A najviše od svega je činjenica da se zato ne morate truditi, već da vam je to prirodno.

Ljudi moji. Carpe Diem! Viva la Vida! Volite se, smiješite i zračite, za sve ostalo tu je boksačka vreća :P

I još jedna napomena: Ne osuđujem nikoga, apsolutno nikad, svi radimo greške i nitko nije savršen, nedostatak svega je samo manjak hrabrosti da ispravite pogreške i krenete dalje :)