Dragi moji ljudi,
Produženi vikend koji je iza nas donio mi je toliko ljubavi u srcu i bogatsva koje razumije samo onaj koji u prisutsvu bližnjih voli istraživati i posjećivati mjesta u kojima još nije bio. Trodnevna avantura je završila, nove pobjede su pred nama, ali uspomena je tu, ona zapečaćena kao sidro u beskrajnom plavetnilu.
Krenuli smo u četvrtak u 6 sati iz Velike Gorice, išli smo preko Petrinje jer smo tamo pokupili mamu. Put je protekao kroz priču i smijeh. Oko 9 h smo bili u Rijeci, spremni zakoračiti u nove pustolovine.
Seka je spremila Oreo Cheesecake i iznenadila nas, popili smo kavu, doručkovali, probali tortu i krenuli dalje.
Dogovor je pao za Učku. Moram priznati da smo na sve izlete išli spontano i neplanirano, tako da nismo znali što nas točno čeka. Na Učkoj sam zadnji puta bila kao dijete, ali smo se svi dovezli sa autom dokle god smo mogli Ovoga puta smo krenuli sa staze 5-Planinarski dom "Poklon". U jednom smjeru do Vojaka, samog vrha. Duljina staze je 14 km, tako da smo hodali tamo i natrag 28 km. Nisam toliko hodala već dugo i bili smo ponosni na sebe zbog prijeđenih staza. Nakon ovih zdravstvenih problema s kojima se nosim bila sam sretna što sam toliko izdržala. Ipak sam se bavila dugo sa sportom i stalno gledam na neku rekreaciju tako da hvala Bogu na tome. Definitivno je pogled sa samog vrha čaroban i imate šta za vidjeti.
Učka je oduvijek privlačila mnogobrojne izletnike, planinare i ljude koji se žele odmaknuti od gradske vreve. Ljepota prirode i zelenih šuma savršena je oaza za punjenje baterija i odmak od stresnog života.
"Postavljanjem ulaznih tabela, cestovne smeđe signalizacije, putokaza s markacijama na raskrižjima glavnih planinarskih staza te tabela s pravilima ponašanja učinjeni su prvi koraci ka stvaranju potrebne turističke infrastrukture te organizacije sustava posjećivanja koji predstavlja prioritetnu aktivnost bez koje je nemoguć bilo kakav sustavni i organizirani razvoj Parka. Do sada je učinjeno mnogo na turističkoj infrastrukturi kako bi se stvorio što kompletniji i sadržajniji turistički proizvod, a sve kako bi naši posjetitelji čim više uživali u ljepoti prirode koju pružaju Učka i Ćićarija." (http://www.pp-ucka.hr/info-za-posjetitelje/)
Parkovi prirode su bogatstva. Treba ih njegovati, treba ima pružati ljubav i odnositi se prema njima sa velikim starhopoštovanjem. Simbioza čovjeka sa prirodom daje Vam novu energiju, jednu novu dimenziju, smirenje duha i oslobađanje od stresa. Zato bih preporučila svakome.
Putem smo sretali dosta ljudi, što sa planinarskom opremom što bez nje. Svi su pozdravljali, svi su imali neobično sretan izraz olakšanja i mira na licima. Putem sam razmišljala o činjenici kako ovakve stvari treba češće prakticirati. Koliko se ponekad malo trudimo sami za sebe? Koliko tjeramo karijere i poslove i materijalne stvari, a zapostavljamo one prirodne uspjehe?!? Sretni što hodamo na zdravim nogama i dišemo punim plućima.
Nakon što smo se vratili u Rijeku, otišli smo u "Tower centar" razgledati trgovine. Zaspali smo kao djeca. U mislima sam upila svaki korak koji sam napravila, a i doslovno ih osjetila hehe :)
To je kraj prvog dana izleta! U sljedećem postu je red na drugi dan naše avanture. U pitanju su Hum, Roč, Kotli, Motovun i Poreč :) Čitamo se :*
S ljubavlju: "Moje note i moj svijet"
FOTOGALERIJA
Prevladavaju šume hrasta medunca, bijelog i crnog graba, kao i šume kestena i maruna. Mi smo otišli sada kada su šume zazelenile i kada se prostire divan umirujući pogled.
Produženi vikend koji je iza nas donio mi je toliko ljubavi u srcu i bogatsva koje razumije samo onaj koji u prisutsvu bližnjih voli istraživati i posjećivati mjesta u kojima još nije bio. Trodnevna avantura je završila, nove pobjede su pred nama, ali uspomena je tu, ona zapečaćena kao sidro u beskrajnom plavetnilu.
Krenuli smo u četvrtak u 6 sati iz Velike Gorice, išli smo preko Petrinje jer smo tamo pokupili mamu. Put je protekao kroz priču i smijeh. Oko 9 h smo bili u Rijeci, spremni zakoračiti u nove pustolovine.
Seka je spremila Oreo Cheesecake i iznenadila nas, popili smo kavu, doručkovali, probali tortu i krenuli dalje.
Dogovor je pao za Učku. Moram priznati da smo na sve izlete išli spontano i neplanirano, tako da nismo znali što nas točno čeka. Na Učkoj sam zadnji puta bila kao dijete, ali smo se svi dovezli sa autom dokle god smo mogli Ovoga puta smo krenuli sa staze 5-Planinarski dom "Poklon". U jednom smjeru do Vojaka, samog vrha. Duljina staze je 14 km, tako da smo hodali tamo i natrag 28 km. Nisam toliko hodala već dugo i bili smo ponosni na sebe zbog prijeđenih staza. Nakon ovih zdravstvenih problema s kojima se nosim bila sam sretna što sam toliko izdržala. Ipak sam se bavila dugo sa sportom i stalno gledam na neku rekreaciju tako da hvala Bogu na tome. Definitivno je pogled sa samog vrha čaroban i imate šta za vidjeti.
Učka je oduvijek privlačila mnogobrojne izletnike, planinare i ljude koji se žele odmaknuti od gradske vreve. Ljepota prirode i zelenih šuma savršena je oaza za punjenje baterija i odmak od stresnog života.
"Postavljanjem ulaznih tabela, cestovne smeđe signalizacije, putokaza s markacijama na raskrižjima glavnih planinarskih staza te tabela s pravilima ponašanja učinjeni su prvi koraci ka stvaranju potrebne turističke infrastrukture te organizacije sustava posjećivanja koji predstavlja prioritetnu aktivnost bez koje je nemoguć bilo kakav sustavni i organizirani razvoj Parka. Do sada je učinjeno mnogo na turističkoj infrastrukturi kako bi se stvorio što kompletniji i sadržajniji turistički proizvod, a sve kako bi naši posjetitelji čim više uživali u ljepoti prirode koju pružaju Učka i Ćićarija." (http://www.pp-ucka.hr/info-za-posjetitelje/)
Parkovi prirode su bogatstva. Treba ih njegovati, treba ima pružati ljubav i odnositi se prema njima sa velikim starhopoštovanjem. Simbioza čovjeka sa prirodom daje Vam novu energiju, jednu novu dimenziju, smirenje duha i oslobađanje od stresa. Zato bih preporučila svakome.
Putem smo sretali dosta ljudi, što sa planinarskom opremom što bez nje. Svi su pozdravljali, svi su imali neobično sretan izraz olakšanja i mira na licima. Putem sam razmišljala o činjenici kako ovakve stvari treba češće prakticirati. Koliko se ponekad malo trudimo sami za sebe? Koliko tjeramo karijere i poslove i materijalne stvari, a zapostavljamo one prirodne uspjehe?!? Sretni što hodamo na zdravim nogama i dišemo punim plućima.
Nakon što smo se vratili u Rijeku, otišli smo u "Tower centar" razgledati trgovine. Zaspali smo kao djeca. U mislima sam upila svaki korak koji sam napravila, a i doslovno ih osjetila hehe :)
To je kraj prvog dana izleta! U sljedećem postu je red na drugi dan naše avanture. U pitanju su Hum, Roč, Kotli, Motovun i Poreč :) Čitamo se :*
S ljubavlju: "Moje note i moj svijet"
FOTOGALERIJA
Pogled sa Vojaka je fantastičam, ali nažalost zbog magle nad morem nije bilo moguće uslikati pravu čaroliju.
*Kula na Vojaku sagrađena je 1911. godine zbog atraktivnog pogleda koji se pruža s ove točke vršnog grebena na Istru, Kvarnerski zaljev sa otocima, planine Gorskog Kotara, Velebit, Alpe i Italiju. Izgradili su je planinari, zaljubljenici u prirodu iz "Oesterreicherischer Touristen Club" u doba Austro-Ugarske Monarhije. Za vrijeme 1. svjetskog rata kula je bila u funkciji Austro-Ugarske ratne pomorske promatračnice. 1999. g nakon proglaešanja Učke i djela Ćićarije parkom prirode, kula je postala njihovim zaštitnim znakom.
