Planirala sam iskazati svoje nezadovoljstvo na neke stvari, jer su mi loše misli kolale po glavi. Onda sam stala i razmislila. Ne, moje trenutne misli nisu odraz onoga što je moja misija. Moje trenutne misli su odraz nekakvog vlastitog nezadovoljstva sa neljubaznim ljudima koji su mi isisali energiju, na trenutak me pokušali pretvoriti u ono što nisam- nezadovoljna i ogorčena osoba.

Sva sreća da imam onaj putokaz u glavi- KRIVI SMJER, pa se vrlo brzo okrenem i vratim na pravi put. Činjenica je da za onaj negativizam koji se desi u našim životima možemo kriviti samo sebe. Zašto? Zato što smo negativnim ljudima dopustili da utječu na nas. Zato što smo nekim nepoznanicima koji su zavidini ili ljutiti na sve oko sebe, dopustili da zagade i naš zrak. Ono što udišemo i sa čime hranimo dušu je odraz nas samih. Istina je da griješimo, a ja greške prije ili kasnije priznam.

Promatram što se događa oko mene i svjesna sam problema društva. Ali odlučila sam nadići te probleme. Nije sve crno, nije niti bijelo. Ponekad je sivo, a ponekad žuto. Iako je ovo bio prilično siv i prevrtljiv mjesec ima i onih trenutaka zbog kojih sam se smijala, veselila, nadala i sanjala. Zaokružimo li to sve ,razmišljajući o negativizmu pojavio mi se flash-back lijepih sjećanja iz veljače.

Veljača je bila mjesec ljubavi, mjesec nekih novih odluka, mjesec pogrešaka na kojima sam odlučila učiti i nekih snova i projekata koji se nisu ostvarili, kao i onih koji jesu. Veljaču bih na kraju proglasila kartom ulaska u novo buđenje. To je bio onaj pokazatelj da poslije kiše dolazi Sunce, da poslije zime dolazi Proljeće, poslije zimskog sna novo buđenje. Želim to gledati kao priliku za ponovo rađanje. Rađanje još bolje i poboljšanije osobe.

Iz veljače Vam želim poslati ovo razmišljanje: Mi se ne poznamo, mi djelimo sitna zadovoljstva koja nam upotpunjuju svakodnevnicu i čine nas sretnima. Ali svatko od nas je više od toga. Život nisu društvene mreže. Život je puno više od toga. Nemojte si dozvoliti da vrijeđate nekoga i donosite zaključke na temelju vizualne slike. Jer osoba je puno više od slika koje postavlja. Svi mi manje više prikazujemo idealu preko društevnih mreža. Suze radosnice, strah, nemir, uspjeh, depresiju, ranjivost, pogreške i sve ostale dragocjenosti koje nas čine, rijetko će tko prikazati. Zato pažljivo s time. Što me potaknulo na to? Ružni komentari, vrijeđanja, omalovažavanja i teroriziranja. Zbilja to ne odobravam i znajte da ovdje mržnja, sarkazam i zavist nisu dobrodošli.

Iz veljače smo mogli preuzeti pouku o ljubavi. O tome koliko dajemo. Možemo izvući sinonim "VOLJETI SVAKI DAN" Trebamo odlučiti zaljevati ljubav, njegovati svoju i njegovu dušu, te duše bližnjih kako bi utišali njihovu ranjivost i pokazali im da postoji bolje. U vrtu ljubavi  sadimo cvijeće, zaljevajmo ga i njegujmo kako bi raslo i bilo lijepo. Zaljevajmo voćke kako bi nam rodile najsočnije plodove. Izvucimo iz njih slatkoću života. Nemojte ih pustiti da budu gnjile.
Svi ponekad trebamo podsjetnik na to, jer ako smo normalni prvo počinjemo od sebe.

Ovaj mjesec je također podsjetnik da mogu više i bolje. Smjer kojim sam krenula je dobar, ali ne i najbolji za mene. Uvijek mogu bolje, mogu više, mogu odlučnije i hrabrije. Treba se prestati bojati, već živjeti. Treba prestati razmišljati o tome što drugi misle. Bitno je ono što mi smatramo da je najbolje za nas i naše živote. Ostalima poručite neka pometu ispred svog praga. Svi imamo posla na sebi, svi se trebamo ustati i zapitati: "KOLIKO RADIM NA SEBI?" Pustite susjedov, prijateljev, kolegin prag, uljepšajte svoj, a oni koji požele Vaš, ne znaju ni sami što žele. Jer željeti tuđi život je odraz toga da nemamo svoj cilj, svoju sliku i svoje snove.

Što se tiče materijalnih stvari. Nemojte poželjeti tuđe. Budite zadovoljni s onim što imate. To je dio Vas, ali samo onaj mali dio, koji nam pomaže u nekim stvarima. Imati ćete, stvarati ćete, samo treba strpljenja, rada i ljubavi.

Ima još jedna asocijacija. Maskenbal. Vrijeme u godini kada možemo nositi maske. Ali jedino vrijeme kada bi to i trebali. One nevidljive maske koje ste stavili na sebe i zbog kojih niste svoji, skinite ih. Čine Vas ljudima koji zapravo niste. Kladim se da su mnogi puno više od toga.

To je to za veljaču! Sa pozitivnim mislila nastavljam dalje u novo buđenje!

Šaljem Vam boje ljubavi, pozitive i sreće.

Vaša blogerica :)

NEKE INSTAGRAM FOTKE IZ VELJAČE:

Odlučila sam nedjeljom uvesti post pregled tjedna kako bi se još malo pobliže upoznali. Naravno da neću iznosit sve, ali zanimljivosti hoću. Više će tu biti neki stavovi, razmišljanja, opisivanje situacije u kojoj sam se nasmijala ili naljutila. Krenimo onda u moj mali svijet.

Tjedan je obilježila kiša, toliko sam bila umorna da sam se jedva vukla. No rekla sam samoj sebi: "Ne daj se Ines" kako je jednom to napisao i zapečatio Arsen Dedić. Prava prilika da ga se sjetim, ipak je napisao pjesmu o Ines. Inaće volim kad pada kiša, tada se posvetim onome iznutra što treba sjesti na svoje mjesto. Dobijem neke ideje i neke nove dimenzije trenutne situacije. Bez obzira na kišu cijeli tjedan sam vježbala uz hitove 90-ih i Siu. Dok radim neke show dance pokrete koje sam naučila prije uz "Big Girls Cry" zamišljam sebe kako izvodim solo na pozornici. Izvodim i blistam, bez trunke treme sa velikim žarom i voljom koju ne može ništa pobjediti. Fali mi taj osjećaj, jako mi fali. Iako nikada nisam izvodila solo, uvijek sam o tome maštala. Tko zna, možda mi se jednog dana ostvari :)



U utorak sam otišla u poštu nakon što mi je u sandučić ostavljen žuti papirić iako sam bila doma. Prilika za što više kretanja. Uđem u poštu i ispred mene se progura neka starija gospođa. Vidi se da je u svom svijetu. Kad je vidjela da neće skoro progurala se u drugi red. Nisam joj uzela za zlo, jer je vjerovatno sa msilila negdje u 50-60 ima kad je bilo njeno vrijeme. Nije svjesna sebe, skoro pa nimalo. Da ne duljim kada je došao red na mene mladi gospodin mi kaže:" Vaše pošte ovdje nema, poštar ju je opet odnio sa sobom." Meni 300 upitnika nad glavom. Ja na to: "Pa zašto je onda ostavio papirić i da stvar bude bolja bila sam doma i nije pozvonio!" On na to zakoluta očima, nasmješi se i kaže: "Odite slobodno kući, bude on doneso poštu." Naravno od pošte nije bilo ni P. Prošli put su ostavili papirić na moje ime, ali su u računalu uveli da je Ivan dobio poštu, a ne ja. Ljubazno su mi rekli da gospodin Ivan dođe sam po poštu, jer ja to ne mogu učiniti umjesto njega. U sebi si mislim ok, Ivan Herceg, naš glumac sigurno ne stanuje sa mnom:P Njoj kažem:" Draga gospođo gospodin ne može doći jer ne postoji na mojoj adresi. "Samo ja imam to prezime. I tako ona ipak nađe i mi rješimo problem. Problem broj 2. je rješen u petak kada je gospodin sa šaltera prokomentirao kolegici:" Opet on voda poštu po dva dana, a ne ostavi je." Toliko o tome. Nikad nije dosadno. Hahah.
Naravno u sandučiću je bila moja nagrada od časopisa " Ljepota i zdravlje" koju sam osvojila za fotku mjeseca na instagramu. Za dlaku mi je izmakla.



Postovi koje sam napisala bili su:"Život kroz fotografiju" i recenzija za Vichy BB idealia kremu. Ako ste propustili slobodno škicnite. 



U srijedu sam bila na faksu, išla po upis za neke ocijene i malo se podružila sa mamom. To uvijek lijepo prođe i dođem napunjenih baterija na svoj način.

Petak navečer je bio rezerviran za predstavu "Kristofor Kolumbo" u ZKM-u. Prvi put sam bila tamo i jako mi se svidjelo. Redatelj predstave je Rene Medvešek koji je izvrstan u svakom smislu. Imali smo poslije kao grupa sa faksa dogovoren razgovor sa njim. Čovjek mi se jako svidio, a pogotovo njegov pogled na rad i stvaranje. Došla sam doma ispunjena i veselim se novoj predstavi. To je nešto što moramo odraditi za Scensku i lutkarstvo. Pišemo osvrte koji su nam preduvjeti za ispit.

Ako Vas zanima predstava slobodno pogledajte nešto o njoj ovdje: http://www.zekaem.hr/predstave/kristofor-kolumbo/

Više nema ništa toliko zanimljivo. E da gledam u slatko cijeli tjedan. Zove me:" Ines pojedi me" lLudi dani u mjesecu su počeli. Moram se oduprjetiiii, morammmm. Svesti sve na minimum. Hormoni su me koštali svega ovih godinu dana života. Ali ne dam se ja. Ako ništa drugo, uporna sam osoba i pokušavati ću sve dok ne upali. Uz nedjeljni ručak nazdravljam u to ime.

U subotu navečer sam guštala u čarima kupke, to je moj zen i moje opuštanje. Par kapi eteričnog ulja lavande i kao nova sam.



Danas razmišljam o proljeću i kako jedva čekam da počne. U 5 mj je i godina dana kako sam počela pisati blog. Brzooo je prošlo.


Uživajte u nedjelji i do sljedeć posta punooo pusa!

Još jedan kišni dan je pred nama. Idealno je vrijeme za rješavanje stvari po kući i nekih planova koje ste možda odlagali. Jedan od mojih današnjih planova je recenzija za VICHY IDEALIA BB CREME.



Uzela sam u Farmacia ljekarni dok je još bilo 40 % popusta. Pratite Gloriu ili neki drugi časopis kada čujete da imaju kupone. Zbilja se isplati. U mom gradu postoji jedna jako ljubazna magistra farmacije koja mi uvijek sve objasni, da testere i posveti mi pažnju. Svaka joj čast i to je razlog zbog kojeg svraćam uvijek u jednu ljekarnu. Malo je ljudi danas koji se posvete nečemu kako treba i zato ih treba pohvaliti.

Prijeđimo mi na recenziju:

VICHY IDEALIA BB CREME

Krema je malo skuplja, ali se isplati. Ja naravno pratim sniženja zbog kojih s vremena na vrijeme mogu posegnuti za ovakvim proizvodima.

Veliki plus je što krema hidratizira i prekriva u isto vrijeme. Koži daje blistav sjaj i ujednačuje ten. Sadrži UVA&UVB zaštitu SPF 25. Nije je potrebno puno stavljati tako da ćete je imati duže. Zaglađuje sitne bore i prekriva tamne mrlje. Idealna je za sve tipove kože i nije masna.

Ono što je dobro je da je bez parabena. Za osjetljivu kožu je bitno da je hipoalergenska formula i da sadrži Vichy termalnu vodu.

Ja sam više roskasti tip kože i teinte midium mi je bila po mjeri.

Miris je vrlo blag i koža izgleda baršunasto. Meni je potpuno zadovoljila sve potrebe tako da puder ne koristim osim kad idem negdje. Moj ten nije problematičan i vrlo je zahvalan, pa moram reći da sam se u potpunosti našla sa ovom BB kremom.

Ukoliko trebate nešto, tražite tester, probajte i po tome si kupite odgovarajuću kremu s kojom ćete na kraju biti zadovoljni.

PAKIRANJE: 40 ml


MADE IN FRANCE

INFO HRVATSKA: 062 60 20 22 INFO@VICHY.HR, WWW.VICHY.HR


Uživajte u kišnom popodnevu uz kavu i sve ono što volite raditi. Čitamo se :)

Ovog kišnog ponedjeljka misli su mi bile okupirane fotografijama s kojima svakodnevno dajem dimenziju ovom blogu! Na društvenim mrežema na kojima objavljujem o svom blogu svaka fotografija je moja. Snimljena je sa puno ljubavi, kreativnosti i sreće. Navečer prije spavanja, u misli bi mi došle nove ideje. Mislila bih o osobnim detaljima koje posjedujem i fotkajući ispunila bih onaj dio mene koji to voli.

Ako ste ponekad sumnjali u istovjetnost i ljubav prema nečemu, osobno ću Vas razuvjeriti. Svaki djelić ove priče napravljen je iz čiste ljubavi i onoga što mene čini. To je jedan od načina izražavanja ljepote življenja. Ovaj način sam izabrala kako bi sebi i drugima ukazala na istinske živote radosti, a to su svakako sitnice. A sitnice se danas mogu prikazati i kroz fotografiju.

Točno se sjećam vremena kada je koja fotka snimljena i osjećaja koji me tada pratio. To su uspomene, zabilježene u jednom bljesku sekunde koji ostaje kao dokaz da smo negdje bili, nešto radili i sa nekime djelili trenutke koji postaju povijest. Naša povijest, naša baština, ljudi koji svojim životima i djelima svakodnevno zapale onu iskricu nade i sreće. Za mene je to pravi dragulj života.

Moji oko mene me znaju nekad špotati što stalno fotkam, ali kad zavire u arhivu, bude im na kraju drago. Da ne duljim, ovo su mi neke od najdražih :)






Divno ljeto u cvjetnjaku moje majke. Osobe koja sve što radi, radi sa puno ljubavi i koja je to prenesla i na mene.



Najdraže šalice sa citatom koji govori poantu najljepših trenutaka: "I appreciate memories of all the good times we ve shared" :) Cvijeće me pokreće, to je ono što već znate :)