Moje note i moj svijet

STOP DISKRIMINACIJI!

11:20:00

Hej ljudi,

Nakon predavanja iz Komunikologije već dva mjeseca razmišljam o pojmu DISKRIMINACIJA.

* Diskriminacija (lat. discriminare) znači odvajati, praviti razliku po socijalnim, rasnim, etničnim, vjerskim, individualnim, spolnim, jezičnim, starosnim ili drugima osobinama.

Svijet je počeo na dnevnoj bazi izražavati mišljenje vrlo glasno ili skriveno negdje u kutku misli.

Kada smo progovorili o tom pojmu, na pamet mi je palo kako je slika društva zapravo još više iskrivljenija nego što se čini.

Demokracija se prividno zalaže za izražavanje slobodnog mišljenja, ali isto se osuđuje više nego ikada prije.

Jesmo li evoluirali natrag u homosapiensa?

Dolaskom u svijet odraslih vidi se zapravo da se mnogi ljudi nisu promijenili još od puberteta, nego su samo naučili zataškati svoje mišljenje, osim ako se rodiš sa dugim jezikom bez premca.

U pubertetu se pojavljivala diskriminacija na temelju izgleda, vjere, socijalnog statusa i ostalih životnih opredjeljenja.

Susretali smo se sa frazama: Ima klempave uši, veliki nos, male grudi, debela je, anoreksična je, krezuba je itd.

Krhkog samopouzdanja i podivljalih hormona djevojke su sebe vidjele u očima društva, a ne vlastitog odraza.

Malo blaža slika je vladala među dječacima jer se oni globalno ipak više podržavaju.

Još jedna od jako ružnih i surovih stvari je bio socijalni status: mladi su se djelili na one koji imaju novaca i koji nemaju, tzv. "markirani" ljudi i oni koji ih ne nose.

Oko vjerskih opredjeljenja se uvijek dizala prašina pa ne trebam ni spominjati koliko sam se samo primjera naslušala.

Jesmo li onda napredovali od puberteta?

Ako napredujemo onda to ide sporo, rekla bih čak puževim korakom.

Uvjerila sam se da ljudi koji su uvijek bili otvoreni prema svemu bez pretjeranog osuđivanja i dalje takvi. Za onu pak drugu skupinu koja je sve komentirala osuđivala i upirala prstom, sigurna sam da to i sada radi, dali u sebi ili baš kada ego više ne može podnijeti razinu nakupljene negativnosti.

I dalje se diskriminacija odvija, u puno gorem stanju/obliku, ali ju se ljudi ne usude prakticirati javno. Na kavama se raspravlja o izgledu, markama, promjeni vjere, ne podržavanju iste, socijalnoj situaciji, samo što to sad više nije smiješno, štoviše žalosno je.!

Žalosno je postati mehanizam i rob društva razmišljajući proračunato u svakom segmentu života.

Jadno je upirati prstom u nekoga zato što misli drugačije od tebe, vjeruje drugačije, oblači se drugačije ili nema novaca.

Nismo se odmaknuli dalje od kamenovanja, sada kamenujemo unutar četiri zida, manje i intimnije grupe ljudi ili posipajući komentare mržnje ispod nečijeg mišljenja na društvenim mrežama.

STAV VS. DISKRIMINACIJA

Imam stav i o spolu, vjeri, braku, djeci, izgledu, socijalnom statusu, politici i svim doticajnim stvarima u životu. Moj stav se ne slaže sa tvojim, kao ni obrnuto.

Super, zašto bi i trebao? Bili bismo onda isti fragmenti života, klonovi karaktera.

Zašto društvo uporno ističe različitosti, a potajno želi serijsku proizvodnju mozgova.

Ako ne preferiram neku vjeru, spolno opredjeljenje ili socijalne i kulturološke barijere, znači li to da trebam vrijeđati te ljude, okretati se od njih na cesti i uzeti na tapetu kako bih dokazala nešto?

Apsolutno ne!

To je ono što osiromašuje um i truje dušu, karakter kao i kompletnu sliku čovjeka.

Smiješ imati stav, zagovarati ga do mjere gdje ne vrijeđaš nikoga, ne mrziš i ne osuđuješ.

Naravno da se ponekad desi, zatvrdoglaviš, nesmotreno nešto kažeš, ali ako si normalan razmisliti ćeš i na kraju ishoditi pozitivan izlaz iz situacije, ako je to moguće.

DRUGAČIJI OD RUGIH

Mnogi su se ljudi danas odvažili biti ono što zaista jesu, riskirali su.

No bliski ljudi umjesto podržavanja hrabrog poteza, iskrenosti i življenja vlastite nutrine duboko osude i odbace takve poteze.

Gledanje, odmjeravanje, mržnja, a da ne kažem i djela koja će napakostiti štete samo vama , dok ta osoba i dalje raste, upravo iz razloga što je odabrala svoj put.

Zato idući put kada se uhvatite u tom činu, duboko razmislite kakvu štetu radite samome sebi.

Današnja bolest zvana stres kao i depresija upravo su produkt takvih stvari.

Pritisak društva na odabir lažne slike o sebi i popuštanje, jednostavno nas čine nesretnima.

Ako Vaš život nije posložen i žalite nad nečim što se niste usudili, nemojte druge dočekati pod nož.

Sretnije društvo rađa bolje uvjete za sve, a ne samo za jednoga.

Predrasude su ipak te koje dovode do diskriminacije.

Ne pravimo razlike među ljudima, zbližavajmo ih.

Postaviti se u cipele druge osobe je teško, ali je itekako potrebno i razumno.

Ako imate šta za reći na tu temu, slobodno komentirajte :D

Želim Vam laku noć :*