Kako opisati jučerašnji event, a da uspijem prenijeti emociju koju sam osjetila? 

Ovaj post neće biti recenzija, već će biti prikazan kao djelić nečijeg stvaranja i ponosa koji stoji iza toga.

Kada je na moje oduševljenje stigla pozivnica od kreatorice nakita Tee Lubine Tomašević odlučila sam se svakako odazvati.

Pratnja mi je bio dragi, bila je to jedinstvena prilika da idemo skupa. Ušla sam u Johann Franck prvi puta i bila sam ugodno iznenađena. Atmosfera u njemu me poziva na ispijanje kave uz neku dobru knjigu i na izoštravanje okusnih pupoljaka u bistrou. 

Druga stvar je da  me uređenje asociralo na knjige od Carlosa Ruiza Zafona jer me prožeo osjećaj tajanstvenosti. Ali to sam samo ja...

Ušavši unutra vidjela sam par poznatih ljudi sa instagrama. Draga Tea nam je prišla, dočekala nas je  jako srdačno i lijepo bez imalo visine. 

Zašto me se to dojmilo? Svi znate da padam na jednostavne i iskrene ljude, a ovdje sam osjetila upravo tu vibraciju. 

Dodatnom inspiracijskom štihu pridonijela je Marija Mažar sa portala Stilueta, koja je voditeljski dio jako lijepo odradila. Uz Teu, također sam se veselila upoznavanju sa Marijom u prvom redu zbog te jednostavnosti kojom zrači s obzirom na dojmljivo poslovno iskustvo.

Marija Mažar i Tea Lubina Tomašević

O NAKITU

Nakit je izrađen od kvalitetnog češkog stakla, a u ponudi su prisutne ogrlice i narukvice. Unikatnost i decentnost su nezaobilazan dio ovog nakita i vjerovatno razlog zbog kojeg su pridobile svoju publiku među pripadnicama ženskog spola. Tea je od srca i sa ponosom zahvalila svojim suradnicima i osobama koje su pridonijele stvaranju njene priče o "Zlatnoj kiši".

Umjetnost i kreativnost su vrline koje u radu izrazito cijenim. Ljudsko stvaranje i emocija prilikom uspjeha nešto je što Vam ostane u sjećanju. Zbog toga se zaljubimo u neki proizvod i odlučimo ga priložiti svojoj kolekciji. Ne nosimo samo proizvod, nosimo emociju, upornost i umjetnost življenja. 

Više o nakitu možete pronaći na: http://zlatnakisa.com/

                                                     https://www.facebook.com/NakitZlatnaKisa

                                                     https://www.instagram.com/nakit.zlatna.kisa/

ZANIMLJIVOSTI

Na predstavljanju nakita bili su izloženi i rokovnici i planeri sa afirmacijama koje su brendovi "Mašnica" i "Nakit Zlatna kiša" skupa kreirali. Ljubitelj sam planera i uvijek volim vidjeti naše brendove koji u tome uspijevaju. 

-Nakit i planer-

Na kraju ću samo reći da sam jako zahvalna i sretna na pozivu, te prilici za još jedno iskustvo više. Mi smo se kući vratili sa smiješkom, a kad se tako nešto desi misija uvijek bude ispunjena.

 -catering-

-Johann Franck-

Dragi moji blogoljupci,

vratili smo se mi na našu rutinu i stigli do još jedne nedjelje. 

Što se dešava nedjeljom? Nedjelja je rezervirana za rubriku "OBIČAJI". Ponosna što mogu predstaviti priču broj dva i zahvaliti divnoj Ani što je sa nama odlučila podijeliti dio običaja iz svoga kraja. Krenimo u čarobni svijet božićnog ručka koji iza sebe ostavlja još jednu ljepotu življena.

"Bliži se vrijeme Božića, jedno od najljepših doba godine. Uspomene i obitelj koja se okuplja vratila me u djetinjstvo i otvorila škrinjicu uspomena u kojoj čuvam neprocjenjive trenutke i običaje koje štujemo.

Ovu priču posvećujem svome djedu koji nažalost više nije na ovome svijetu, ali je mojoj obitelji i meni ostavio jednu od najljepših uspomena. Prenosio nam je ono što su njegovi preci njemu.

Jedan od običaja koji nam je prenio je običaj božićnog ručka.

Nakon što se svi okupimo za blagdanskim stolom, baka ili mama pale svijeće na adventskom vijencu i svijeću oko koje je rasla pšenica. 

Uz nju je pripremljena i bukara vina (tradicionalna drvena dalmatinska čaša za vino).

Dida je znao reći:"Dico moja, u moje doba nismo imali adventski vijenac, nego samo jednu svijeću zabodenu u pšenicu."

U čast tog vremena nismo je maknuli sa stola već smo nastavili sa tom tradicijom.

Poslije toga najmlađi član započne ručak sa molitvom i zahvalom za jelo kojeg su vrijedne ruke pripremale i za spokoj duša koje nisu više sa nama. Ubaci se tu i pokoja šala na njihov račun. Priča se o načinu na koji bi on/ona to napravio da je sa nama.

Kada se ožedni tijekom ručka, kreće se sa bukarom vina. I djeca sudjeluju jer im od malo vina neće biti ništa. Dida bi na to rekao:"Moraš malo okusit."

Bukara sa vinom kreće od najstarijeg u smjeru kazaljke na satu, tako da se na kraju vrati na početak.

Uz podizanje čaše u vis prvi kaže onome do sebe: "Živio i nazdravlje", a taj drugi mu odgovara "Nazdravlje". Prvi otpije gutljaj i predaje čašu dalje. Krug se nastavlja uz riječi zdravice. Kada čaša dođe do djece uz smijeh se gledaju mala lica koja se od kušanja vina namršte i brzo nakon toga popiju vode.

Kada ručak bude gotov, najstariji uzima koru kruha ili okrajak ako je domaći, umoči ga u bukaru vina i stavlja ga nad svijeću iz pšenice.

Kapljicama vina se gasi plamen i svi čekaju smjer u kojem će dim krenuti. Vjeruje se da smjer dima određuje koja će zemlja najbolje roditi, a može biti usmjeren i prema brdu ili rijeci Cetini.

Ako krene prema strani koja se obrađuje čuje se pljesak, jer je lijepo vjerovati da bi primjerice loza mogla roditi. Onaj koji obrađuje taj dio zemlje ne skriva najveći osmjeh ispunjen ponosom. 

Kora kruha koja bude crvena od vina čuva se do novogodišnjeg ručka kada se ponovo ponavlja isti postupak umakanja u vino i gašenja svijeće.

Uz ovu priču želim Vam svima od srca sretne i blagoslovljene blagdane i stvaranje običaja i uspomena vrijednih pričanja."

-Slika prikazuje običaj:preuzeto sa interneta-

Hvala dragoj Ani na divnoj priči i lijepim željama. Uspjela me je dirnuti i usrećiti sa pričom za moju rubriku. Bila sam jako sretna što mi se javila jer upravo je ona na svom divnom instagram profilu jedna velika inspirativna individua. 

Rubrika ide dalje i bilo bi mi drago da mi se javljate sa ovako prekrasnim uspomenama. Dirnimo srca jedni drugima i uljepšajmo si blagdane.

Javite se na: iherceg1305@gmail.com ili u inbox na facebooku i instagramu. Čekamo običaje iz cijele Hrvatske.

Ugodan ostatak večeri i puse od "Moje note i moj svijet"

Nakon vikenda provedenog na faksu i u selu na koljevini vraćam se i u zadnji čas tipkam do kraja ovaj post. Ne mogu propustiti nedjeljnu rubriku jer želim ostvariti ono o čemu sam pričala. Jedna čitateljica mi je javila priču, tj. opisala običaj koji ću Vam danas prezentirati. Ovim putem se zahvaljujem i nadam se da ćete i Vi drugi prionuti u zajedničko stvaranje priča i oživljavanje uspomena.

U nekim dijelovima Slavonije priča govori da se na Badnjak priprema riba. Kada padne mrak, sva se svjetla u kući gase i obitelj se u mraku okuplja oko stola. Najmlađi i najstariji muški član obitelji izađu van iz kuće kako bi donosli svjetlo i blagoslov u dom. Stariji nosi raspelo, a mlađi svijeću. Oni tada pokucaju na vrata koja im otvori najstarija žena u obitelji, odnosno domaćica. Ulazi se sa uzrečicom:"Hvaljen Isus i Marija" na koju žena odgovara:"na vijeke". Mlađi član koji unosi svjetlo započinje molitvu kojoj se pridružuje cijela obitelj. Nakon toga se upale svijeće  poslagane po kući kao simbol svijetla koje je unešeno. Stariji član počne dijeliti plodove zemlje koji su složeni u košari na čelu stola. Svaki od plodova simbolizira nešto: (rodnu zemlju, čistoću, blagostanje...). Plodovi koji se koriste su: jabuka, češnjak, orah, med i medena rakija. 

Nakon što se plodovi podijele, odlazi se jesti i kititi bor. Ostaci od večere ne smiju biti bačeni, već se moraju spremiti. U suprotnom, ako se tako ne napravi vjeruje se da to donosi nesreću. Još jedna stvar, tu večer se ne smije prati suđe. :)  Moja reakcija na to bi bila:" Predobra večer."

Dok se kiti bor, stavlja se peći odojak, te se nakon kićenja odlazi na  Polnoćku.

Idućeg jutra ukućani se bude uz zvuk zvonca koje objavljuje da je anđeo donio poklone. Uz otvaranje poklona očekuje se i prvog gosta . Vjeruje se da prvi gost nosi sreću i posebno ga se daruje vinom, rakijom, mesom i kolačima koje ponese sa sobom. 

Sa ovom pričom smo otvorili rubriku i iskreno se nadam da će potrajati. 

Toliko je neiscrpnih tema i vrijeme je da posegnemo u riznicu uspomena i obrišemo prašinu koja se već godinama nagomilava.

Priču možete poslati na: iherceg1305@gmail.com ili mi se javiti u inbox na instagramu i facebooku.

Danas je na redu pravi ženski post. Kava u šalici, groove muzika svira , svijeće su upaljene, a ja sam u shooping mislima. Dugo nisam napisala nikakvu wish listu jer su mi želje bile životnog karaktera. Kupovala jesam, ali nisam bila raspoložena za pisanje. Danas je dan kada me obuzelo pisanje kratke liste koja mi uljepšava studeni. Na listi se nalaze većinom domaći kreatori, umjetnici, dizajneri, ali je nešto i inozemnog. 

Jedva čekam pisati božićnu listu, mislim da ću biti kao vilenjak. To mi je najdraže vrijeme u godini i želim izbrisati granice i prepustiti se veselju. 

Dok ne dođe prosinac, slijedi lista za studeni koji je već u punom jeku:

Personalizirani planer za 2016. godinu sam imala i oduševljena sam. Vidjeli ste ga na puno mojih fotografija i čuvati ću ga za uspomenu jer mi je osobno jako drag. Sljedeće što želim je "Moj rokovnik" kako bi u 2017. godini personalizirala svoj blogerski put. 

Jedan prekrasan podatak je da Ulica snova ove godine slavi 5. rođendan te da svoje poslovanje planira proširiti na ostatk regije. Veselimo se novim uspjesima mladih poduzetnika koji uveseljavaju tržište Lijepe naše. 

Preuzeto sa:  Ulica snova

 Moj planer

Na Interliberu bih definitivno odabrala rokovnik i to u suradnji sa Ingrid Divković. Spisateljica koja se mnogima uvukla pod kožu sa svojim knjigama, citatima i otvorenosti na društvenim mrežama zaslužuje da nosim djelić njene inspiracije sa sobom. Ako ne uspijem otići na Interliber, poslije ću si ga kupiti.  Ispod fotografije imate link za njihovu facebook stranicu pa pregledajte sve rokovnike. Ovo je moj favorit tako da jedva čekam da ga uzmem u ruke i krenem kreirat novi put u 2017.

 

 Preuzeto sa: https://www.facebook.com/zenskirokovnik

3. GUŠ GUŠ-BOŽIĆNA KOLEKCIJA

Mladi brend umjetnice Ane nešto je o čemu ćemo sigurno sve više slušati i čitati. Ana slika savršeno i imala sam se puno puta prilike uvjeriti u njezine kreacije. Ovo je proces stvaranja. Više o stvaraonici pronađite na stranici čiji je link ispod fotografije.

Preuzeto sa: https://www.facebook.com/gusgus.stvaraonica

4. AVON  PERFECT REDS MAKEUP KOLEKCIJA

Prekrasne nijanse crvenih lakova jako su me zainteresirale. Pristaje uz rokovnik, ženstvenost i blagdane koji nam slijede. Kod mene je u posljednje vrijeme fokus usmjeren na nokte i volim isprobavati različite manikure i boje lakova.

 Preuzeto sa:https://www.facebook.com/AvonHrvatska/

5. H&M HOME- JASTUK

  

Za trosjed sam iz Ikee odabrala ukrasne jastuke, ali mi ih  fali još pa mi je dotični na slici zapeo za oko. 

 Preuzeto sa:http://www2.hm.com/en_eur/productpage.0428223001.html

 6.H&M KAPUT

Na H&M web shopu pogled mi se zaustavio na ovom divnom sivom kaputu. Ne planiram ga kupiti, ali slobodno se nađe na wish listi.

Preuzeto sa:http://www2.hm.com/en_eur/productpage.0416536005.html

 

7.EKATRIN KATRIN TORBE

Savršena Butterfly linija torbi iz kolekcije pun je pogodak domaće dizajnerice. Torbe su joj jedinstvene i prepoznatljive. Kada ih vidite natjerati će Vas da se zaljubite na prvi pogled kao ja.

Ispod slike je link za web stranicu koja će Vas odvesti u carstvo prekrasnih torbi.

To bi bilo sve za srijedu koja je polako na izmaku. Nadam se da ste lijepo proveli dan i da će Vam večer biti još bolja.

Pusa od "Moje note i moj svijet" 

Milsiš li da nisi dovoljno dobar? Imaš li te blokade koje te sputavaju u ostvarenju ciljeva? Bježiš li ponekad od samoga sebe zbog toga? Ako da, dobrodošao u klub. 

Zašto ovaj post? 

Upravo sam ja primjer kako pobjeći na sigurno. Došla sam do zaključka da bježim i da se pod hitno moram suočiti sa nekim stvarima. Ovo će biti moj test, priča koja će me dovesti do otvorenih vrata.

Zatvorila sam vrata i pustila tvrdoglavost da vlada, blokade se množe, a ja teškoizlazim na kraj s njima. Loše misli nas zaista nekada nekontrolirano koče.

Jutros sam se probudila i započela sa vježbanjem. U glavi su mi se vrtile scene vježbanja, treniranja i života dok sam bila vitka. Pobjedonosno bi radije uskočila u tu scenu i vratila vrijeme nego se očito suočila s onim što sam danas. Nikako da ostavim staru sebe do kraja. Najlakše je ostaviti loše, ali dobro nekako ne ide. Sramim li se ja sebe u ovom stanju? Da ste me pitali prije dva mjeseca rekla bih NE kao očita negacija, ali ako me pitate sada reći ću: DA!

ZAŠTO SE SRAMIM SEBE?

Kao prvo navodim činjenicu da se sramim jer si nisam dopustila ni upoznati novu sebe. Potratila sam vrijeme bruseći svoj obrambeni mehanizam umjesto da se zavolim. Od onoga da se neću kritizirati, shvatila sam da se zapravo cijelo vrijeme nesvjesno kritiziram. Dodijelite mi odmah zlatnu medalju za samokritičnost i strogoću prema sebi. Kada me zdravlje počelo mučiti prolazila sam kroz faze sažaljenja, ljutnje, straha, tuge, tvrdoglavosti i negiranja. Pored svih tih loših faza, dobre su bile istisnute i stjerane u kut. Sve sam počela gledati na fizičkoj razini i obezvrjedila svoju psihičku stranu. Naravno okolina mi je sa svojim komentarima uvelike pomogla, ali koliko god ih krivila, njihov udio bi trebao biti zanemariv. Netko tko me pozna, a ima sa kilažom problema od malena rekao bi:" Joj nisi jedina, zašto dramatiziraš?" Da, možda ima pravo, ali ako svemu pristupimo kao da nam je svejedno onda  to vodi u drugu krajnost. Onu zlatnu sredinu je danas teško pronaći. I tako sam u fazi gledanja oko sebe i mišljenja kako je cijeli svijet odjednom vitak i utegnut, a ja kao Pale sam na svijetu. A kada sam bila vitka svi kao da su bili u fazi, joj žderi do sutra, koga briga. 

Smiješno je koliko sami sebi zakompliciramo. Odmah da kažem, nisam osoba koja zna u društvu ponosno dići glavu i hihotati se onda kada se osjećam nesigurno. Ne, na meni Vam se to jako vidi i onda određeni ljudi koji samo čekaju žrtvu nanjuše  ranjivost. Bude mi neugodno i počnem se osjećati sve lošije, a faza zatvaranja vrata se produbljuje. U nekom trenutku se osjećaš zaključano, kao da tražiš ključ ali ne znaš ga naći, a istovremeno se bojiš što te čeka iza zatvorenih vrata.

OTVARAM VRATA

I zato ja ponosono danas otvaram vrata i prozore. Pokušaj broj 10, ali sa istim žarom. Svaki put se zapravo desi neka nova pozitiva i spoznaja. U ovoj fazi desilo se toliko toga lijepog, a ja sam obezvrjedila isto. Vratila sam se na faks, upoznala nove ljude, otvorila blog, došla do faze kada i u tom svijetu počinjem ostavljati svoje tragove. Toliko toga vrijedno ponosa i sreće, a ja tugujem zbog nečega što je prolazno. Zbog straha imam blokadu, a strah otklanjamo samo onda kada mu otkrijemo lice. Tada kreće faza napada i borbe. Vrijedi se eksponirati, izaći iz čahure, otvoriti vrata jer se iza zida odvija čarolija. Ona na koju sam već zaboravila. Zove me, priziva moje otvaranje već duže vrijeme, a ja kao tvrdoglava bikica odbijam. 

Neće biti lako, ali isplatiti će se. Navela sam svoju blokadu, vjerovatno Vaša nije ista. Stvar je samo toga da je svi imamo, ali nastavljamo bježati u sigurnost.

Sigurnost je u našim srcima, voljenim osobama koje nas zbilja istinski znaju i trenucima do kojih nam je stalo. 

Što će se desiti ako izađemo iz zone komfora? 

Proširiti ćemo svoje vidike, prestati se opterećivati nepotrebnim stvarima i vidjeti puno više prijateljskih lica. Zatvoren čovjek počne vidjeti prjetnju i tamo gdje je nema. Ogorčenost i ljutnja rastu i to sve samo zato što nismo spremni istupiti naprijed. Cilj mi je povratiti svoju liniju, ali najčešće stvari krenu na bolje kada maknemo blokade. Do tada možemo tek samo reći da smo pokušali. 

Osoba koja se voljela fotografirati sa ljudima, odjednom se izmiče od objektiva. U mojim fotografijama možete vidjeti samo moje lice ili druge ljude, ali mene cijelu ne. To se mora promjeniti. Sram mora nestati, strah prestati, a samopouzdanje narasti. Izazov je znati se voljeti i onda kada imamo probleme. 

Fenomen nije samo kod mene takav. Kada se Christina Aguliera udebljala, u jednom trenutku je dobila ponudu da predstavlja kampanju za punije ljude, a cijeli svoj život je bila mršavica.O njoj je tada izašlo toliko članaka da mi se pritisak manje okoline poput moje čini presmiješan. Ljudi kao da zaborave pogledati tko ste bili cijeli svoj život. Gledaju  samo ovaj trenutak i ako se slučajno desi da niste u najboljem izdanju gotovo je. Kao da nikad niste ni bili. 

Nije samo ona primjer ima ih puno, ali nju sam navela jer sam o njoj najviše znala. Kriteriji su nametnuti, ako ih ne slijedite ne valjate. Prašina se danas diže oko nesavršenosti. S jedne strane se slavi, a s druge osuđuje. Težnja ka savršenstvu je postala misija u kojoj žrtve plastične kirurgije i anoreksije postaju svakodnevnica. Dvostruka mjerila za sve. Oči su postali skeneri za druge, a za sebe zavjese. Tako je lakše, tako je bezbolnije.

Odbijam, ne želim, nisam ukalupirana. I sloboda je tu, više je neću zaključavati sa lokotima i pustiti trnje da zaraste. Idem, dišem, grebem i životu se radujem. A blokade?

Cilj mi je reći im zbogom, a ne doviđenja :)

CILJEVI

- Izlaziti više među ljude

- Fotkati se ponekad i cijela

- Nastaviti sa zdravom prehranom i vježbanjem

- Oči usmjerene prema sebi preusmjeriti u pozitivan smjer

- Strah zamjeniti slobodom

NA ČEMU SAM ZAHVALNA

- Zdravlje se popravlja

- Ljubav je tu i sve je jača

- Ljudi oko mene su zdravi

- Danas sam spoznala nešto novo

- Ne hodam po svijetu zatvorenih očiju

- Hvala Bogu na empatiji