Kao što sam najavila poslijepodne je vrijeme za još jedan post! Prije nego idući tjedan krenemo sa prijedlozima o darivanju i predstavljanju nekih zanimljivih ljudi, željela bih nešto podjeliti sa Vama :) Zanima me Vaš stav o darivanju? Podjeliti ću sa Vama neke svoje stavove i nedoumice, pa mi se pridružite :)

Darivanje je simbolika ispunjavanja međusobnom ljubavlju i zadovoljstvom. Trebala bi biti jedan od načina kojima želite dati do znanja da Vam je netko drag. Nekada se radilo o simboličnim sitnicama, kao što je voće, ukrasne grančice i pozlaćeni orasi. Naravno u ovo blagdansko vrijeme. Danas kao da se natječemo tko će više i bolje, a novaca nema.

Pitam se da li je sa svom tom društvenom pompom o tome tko će biti bolji i popularniji, stigla i ona, kupuj što bolje darove, pa ćeš biti što bolji prijatelj? Vjerujte mi da sam se uvjerila masu puta da je tako. Činjenica je da si neke stvari ne možemo priuštiti, ali da smo ovisni da nam to netko drugi kupi, to mi nije jasno. Promatrala sam izraze ljudi kada bi primali poklone manjeg i većeg kupovnog ranga. Vjerujte mi, kada bi netko to snimio, zaprepastio bi se koliko je društvo ljudski nazadovalo.

Spadam u onu kategoriju koja cijeni i voli svaki dar koji je kupljen ili pripremljen sa ljubavlju. Osobno tijekom godine uvijek slušam svoje drage ljude o njihovim željama i snovima, u skladu s time, kupujem ili izrađujem dar. Najčešće bude kombinacija kupovnog i izrađenog. Naravno da ponekad griješim, nitko nije savršen. Teško je pogoditi jer nam se želje mjenjaju.

Ima i onih ljudi koji te darivaju do određene dobi, a onda ti ne kupe ni čokoladu, jer su si oni tako odredili, a drago im je kada ih ti daruješ. Ima onih koji govore, joj sorry nisam uspjela, stigla. Naknadno ću, pa ga nikada ne dobiješ. Možda nam se to desilo, jednaput, dvaput, ali ne svaki put!

Koja je svrha svega, ako to ne može biti od srca. Tako sam uvijek darivala, iako ponekad to ljudi ne bi doživjeli, već bi ili bacili ili pogubili ili jedan od milijun onih nemarnih činjenica.

Jučer sam razmišljala dosta o tome, jer sam u procesu pripreme darova za bližnje. Nekako shvatiš da posjeduješ najveće zadovoljstvo kada ti daruješ, ali ne možeš poreći da ti nije drago dobiti dar koji je netko kupio/ izradio sa puno ljubavi.

Svake godine većinom darujemo iste ljude u našim životima i teško je biti orginalan, ali ako počneš na vrijeme o tome razmišljati nečega se uvijek dosjetiš.

Željela bih čuti Vaše stavove, jer kad progovoriš o nečemu, želiš i sugovornika na dar :)

Prosinac? Zar već? Proletilo mi je kroz misli. Gdje sam? Šta sam? Kuda sam? Hmmm. Izraz sreće i šoka u istom trenutku. Ova godina je za mene bila sretno-čudna. U jednom trenutku sam bila najsretnija osoba na svijetu, a u drugome čovjek koji luta ulicama koje nikada nije vidio. Malo bolje kada razmisliš, takva je skoro svaka godina. U nečemu nas obori sa nogu i vrati nam vjeru u sve, a onda nas opet testira kao nikada do sada. Vrtlog, labirint, poznanica, nepoznanica... No o tome ću, kada se ovaj prosinac približi kraju.

Prosinac miriše na zimu, hladan zrak koji nas tjera na tople domove, čajeve od jabuke i cimeta, kuhana vina, vruče čokolade i pripreme za Božić. Jednostavno rečeno, možda ćemo najveće uzbuđenje osjetiti upravo u ovome periodu. Volim ovaj mjesec, volim uzbuđenje, adrenalin, sreću koja me preplavi kada se sjetim da ćemo svi biti skupa, da svjetla i lampice obasjavaju cijeli svijet. Mirna sam kad znam da je sve živo, veselo i da doživljava puninu svakog osjetila. Da pređemo na želje.

Koje su moje želje?

1. Hoću punooooo veselja, smijeha i radostiiiiiiii. :) Ljepši smo kada se smijemo, kada slušamo jedni druge i obraćamo pažnju. Ljepši smo u slogi, bez nervoze stresa i ljutnje.

2. Želim da moj prvi Božić u dvoje bude satkan lijepim uspomenama, zajedničkim sitnicama i stvarima koje ću umemorirati u kod sjećanja :)

3. Želim prije Nove godine dogovoriti sama sa sobom neke stvari koje me muče, neke mane koje me koče. Realizirati ideje i staviti na papir, imati jasniju sliku o tome što želim i što mene čini sretnom i mentalno se pripremiti da rasturim 2016. na nekim poljima.

4. Upoznavajući se malo više sa blogosferom, uočila sam da ima puno onih iskrenih kao i neiskrenih! Onih kojima je samo do popularnosti i zarade, kao i onih kojima skidam najveću kapu. Ono što je moja želja je da Vam priopčim svoju viziju bloga i njegovog pisanja. Ovo je isključivo izražavanje sebe kao individue i u ni jednom trenutku zbog ničega ne želim odstupati od toga! Želim dati sebe u potpunosti, ali na iskren i dubok način kao do sada, a ne kako moda ili ostale stvari diktiraju da moram, pa ću tako nekim sitnicama posvetiti manje, a nekima više vremena.

5. Želim obuhvatiti neke recepte za tradicionalne božićne kolače, kao i za one koji to nisu, već su dio nekog Vašeg izražavanja ili kuhinje, pa očekujem prijedlog:) Isto će biti i za darivanje, tradicija je od prošle godine prisutna. Iako je tada bila samo facebook stranica pozitive, imali smo prijedloge.

6. Želja mi je izraditi i pronaći odgovarajuće poklone za svoje bližnje i dati kao i svake godine dušu i srce u dekoracije, kao i u huhanje i sve ostalo što radim.

To je u biti to od nekakvih djela. Moje želje za Vas i sreću i mir i ljubav će biti posebno napisane! Ajmo preći na stvarčice :)

MUST HAVE!

1. YVES SAINT LAURENT- BLACK OPIUM
Miris koji ostavlja trag iza Vas, pretvara Vas u ženu o kojoj se ne zna puno, magičnu, nedodirljivu i strastvenu. Otvara vrata čaroliji i senzualnosti. Meni je savršennnnn, želimmmmm, a ne moguuu, trenutno! Zabranjeno voće je najslađe ;)

2. IKEA JASTUKE I JASTUČNICE- DOEKORATIVNE

3. OVE DIVNE UREDSKE STVARI ZA SORTIRANJE-IKEA

4. SVE MOGUĆE ŠTO POSTOJI OD BOŽIĆNE DEKORACIJE :P



Možda must have stvarčica ovog mjeseca i nemam baš puno na popisu. Nekad želimo više, nekada manje, tako je to! Podjelite svoje želje u komentarima, biti ću jako sretna :)

Do sljedećeg posta!

Zaljubila sam se, nije bilo prvi put, ali bilo je drugačije nego prethodni! Zapravo, bilo je onako kako do sad nije bilo. Možda sam u početku nakon neuspjeha razmišljala, vrijedi li riskirati ovaj put?
Moje misli su ubrzo isparile, razmišljala sam sam o tome kako želim ponovo živjeti, istinski i punim plućima ne osvrčući se iza sebe. Istina nije bila takva u potpunosti, misli ispare, ali se nesigurnost javi.
Ponekad ovaj svijet, ovako lud kao što je sada uzdrma vašu sigurnost, natjera Vas da posjetite prošlost po tko zna koji put, pitajući se zašto u nekim stvarima neprestano krenete nizbrdo?
Ovoga puta nisam očekivala bajku, samnjila sam želje, bila sam na oprezu, znala sam se osvrnuti, biti nesigurna, uzdrmati svoj svijet, uzdrmati naš svijet!

Znate kada sam prestala?
Prestala sam postepeno sazrjevajući u ženu kakva sam željela biti. Skupa smo sazrjevali, jedno drugo usmjeravali, načinili od nas temelj snage i ljubavi, temelj sigurnosti i samopouzdanja. Sve u što sam nekada sumnjala kod suprotnog spola, razuvjerilo me da nije tako uvijek. Pravila ne vrijede za sve ista, svaki muškarac nije isti, kao ni svaka žena.  Mnogi će se smijati, jer su se žuljali svaki puta od isti kamen, ali jednom dođe i kamen od kojeg se nećete nažuljati, imati će brazde i uleknuća tamo gdje je potrebno da se ne ozljedite, da se izmaknete, da izađete kao pobjednici.
Ljubav nije bajka, nije romantična komedija. Puno je više od toga, puno dublje i snažnije. To je život. Život koji Vas ponese na najveći vrh planine ili u svojim najcrnijim danima povuće u najdublji ponor. U tome svemu najvažnije je disati ujednačeno, dogovarati se, timski odraditi, ne okrenuti leđa u suprotnom smijeru i shvatiti da ne hodate više sami. Ponekad morate pustiti i da netko hoda ispred Vas, nekada ste to Vi, ali u većini slučajeva morate hodati zajedno u istom smjeru. Smjeru koji zajedno stvarate.

Život nas modelira, uzdramava, ljulja, njeguje, grije, hladi u jednoj cijelini iskušava, a na nama je kako da iskušenja budu što bezbolnija. Osvrnite se oko sebe i razmislite sa kakvom slikom izražavate svoj život. Ne treba biti ružičasta, ali isto tako ni crna. Treba biti obojana naljepšim bojama koje Vam daju posebno značenje i one koje Vas u crnilu smiruju. Slika treba biti remek dijelo Vaše duše, stanica Vašeg polaska, nota Vaše omiljene pjesme, ciklus Vašeg stvaranja. Ne bojte se boli i rana, one Vas izdižu poput feniksa, daju Vam jasnu sliku sebe i svog svijeta. Usmjeravaju Vas na put kojim želite ići, a ne na onaj koji ste mislili nekada da je za Vas.

Otvorite svoje horizonte, raširite krila, ne tjerajte oko sebe ljude koji su za Vas, jer isplati se pokušati, proživjeti, nadati se, osjećati i znati da niste sami. On i ja smo se usudili, to je samo jedan od izazova s kojim smo se susreli i koji će se naći pred nama u budućnosti. Jednako gubimo, jednako dobivamo, znači u prensenom značenju jednako vrijedimo. I toga svatko od nas mora biti svjestan. Sebičnost guši, jaka volja pobjeđuje. Nemojte samo pjevati junačke pjesme. Budite junaci svoga vremena, svoje ljubavi, bez ikakvih predrasuda i stereotipa. Ima nas još normalnih, negdje iza ugla, tamo gdje se najmanje nadate, ne kao u filmu nego kao u Vašem životu. Baš kao što sam prošli puta spominjala, životu u kojem nitko drugi ne živi, Vi donosite odluke, Vi preuzimate odgovornost. Jer sve se to na kraju isplati.

Prije 6 godina sam bila zaljubljena, danas volim i voljeti ću, ali onako kako niti vremena satkaju ovo što osjećam.
Zašto o ljubavi? Zato jer neprestano tragamo za njom, kompliciramo stvari i ponašamo se kao da mora biti savršeno. Izgubila je pravo značenje, pronađite ga, odgovori čekaju na Vas.

Dragi moji, gotov je još jedan životni post, onaj iz moje duše, bujica misli koja se preko tjedna skupi. Nisam Vas ovoga tjedna počastila sa ostalim lifestyle temama iz osobnih razloga, ali sve će se sada nadoknaditi u najljepšem vremenu godine.

Uživajte, upijajte, živite!

Nedjelja?!?
Dan koji poziva na opuštanje i odmaranje, milozvučna fantazija Vašim ušima. Dječica se vesele jer su im roditelji kod kuće, a ljudi zato što će makar na kratko opustiti moždane vijuge koje svakodnevno rade poput centrifuge. Pošto smo postali multipraktici, koji svoje vrijeme poklanjaju poslu, a privatnog života gotovo uopće pa nemaju, odlučila sam svojim postom progovoriti o istinskoj sreći.

U nedostatku vremena ljudi se uhvate da zaborave svoje ime i razmišljaju navečer kako doći do kreveta i pregurati sljedeći dan. Postali su kao proizvodna traka u nekoj tvornici, START-REPEAT i tako svakodnevno. Jednostavno nismo više stvoritelji svog vremena i načina života, već smo se uhvatili da gotovo sve manipulira nama samima.

Ako radite valjate društvu, ali mnogi od Vas ne valjaju samima sebi, jer ne rade ono što vole. Ako niste zaposleni, opet nevaljate još manje jer ispada da više doma nemamo šta za raditi. Ponašamo se kao da roboti kuhaju umjesto nas, pospremaju, peglaju i rade neke druge stvari oko kuće koje netko radi za novce. Ali ne, doma nema posla, svi mi ljenčarimo. Slušam ljude koji rade i oni koji ne i shvatim da ni jedni ni drugi nisu zadovoljni. Ako radiš, kukaš jer te nitko ne cijeni na poslu, a doma ne stigneš pola stvari napraviti. Donosiš neke novce u kuću, pa ajde, ispadaš kao vrijedan čovjek. Ako ne radiš, sve što napraviš po kući i stvari koje olakšavaš drugima ispadaju bezvezne i jadne. Možda da se zaposliš kao sobarica i čistačica, majstor onda si super, ali doma, ah to je ništa. I vječito vrtnja u krug. Jedno vuče drugo i svi ispadamo zapravo vrlo osorni i komplicirani. Svaka čast izuzetcima koji rade ono što vole i koji istinski uživaju u svemu.

Zbog takvih stvari počeli smo se izbjegavati na cesti. Oni koji rade, hoće ubiti u pojam one koji trenutno nemaju posao. Oni koji trenutno nemaju posao, osjećaju se manje vrijednima iako drže 4 kuta kuće. I tako svi stavimo maskice na lice i hodamo svijetom kao zombiji, moleći se da ne sretnemo nekog poznatog da nas ne ispituje površne stvari. Nitko nikoga ne pita kako si? Prvo te pitaju jesi doma i jel radiš? Jesi završila/završio faks? Ako se nisi udala/oženio onda te to ispituju i tako sve neke stvari koje smo nekada saznavali kada već dublje uđemo u razgovor.

I sad nakon svega ovoga moje pitanje glasi: GDJE JE NESTAO ČOVJEK? GDJE JE NESTALA ISTINSKA SREĆA?

Istina je da manje više nema toga što nije izmišljeno i što je civilizacija postala naprednija to nam je više toga potrebno. Posatli smo nezasitni konzumeranti potrošnih stvari, a emocije smo odložili nekuda na čekanje. Čekaju kako se kaže bolje dane. Slažem se, vremena nisu idealna, ali nisu bila ni prije 50,100,200 godina itd. Ima li vremena za čekanje sreće? Nema, sreća se živi trenutno, u njoj se uživa, svaki djelić sekunde istinske sreće treba se nastaniti u našim srcima. Za godinu dana ste toliko stariji, djeca su Vam toliko starija kao bake i djedovi i sav ostali svijet. Vrijeme leti, danas imaš 25, sutra ćeš 30. Možda sad nemaš posao, možda ga imaš ali nisi zadovoljan. Nemoj padati u depresiju zbog toga, stvarno nije vrijedno. Novaca nikada dosta, jer naše su oči gladne, naše potrebe rastu, smanjimo onda očekivanja. Misliš da nisi dovoljno lijep/ lijepa, mršav/mršava, školovan/školovana?... Nemoj biti u bedu zbog toga, jer sve je plod samo tvojih misli koje ti govore da je uvijek netko bolji ili ljepši od tebe. Ti si ti, stvoren na jedinstveni način. Tvoje srce kuca kao ni jedno drugo na ovome svijetu, tvoje oči gledaju očima kojima još nitko nije gledao. Tvoja duša isijava ono što nitko drugi na ovome svijetu nikad neće. I kad o tome razmislimo, trebamo znati koliko smo sretni. Radujmo se iako smo umorni od svega. Koračajmo iako nam je ponekad dosta i na kraju krajeva volimo svaki dan kao što nikada nismo. Uhvatit ćemo se da nam sve lakše ide, da ćemo onima koji nas zaustave i ispitaju nas nebitne stvari, zahvaliti jer smo zbog njih progledali, jer nam je drago što nismo oni. Pozitiva će zaokupiti naš život, jer šta god da radimo i koliko god da smo uspješni, ako mi nismo zadovoljni, nitko neće umjesto nas.

Idite, koračajte, volite, poštujte sebe i druge i ne dospustite nikome da kreira Vašu sreću. Vi ste svoja sreća i ako ju pronađete sami i drugi će je tražiti u Vama.

Laku noć, želim Vam sretan početak tjedna! Nadam se da ćete se zamisliti nad ovim riječima kao što sam i ja kada su ispoljevale iz mene.

Ovo je prva stvarčica koju sam kupila iz hvaljene S.Fresh kozmetike. Reći ću samo jedno, zasigurno nije zadnja! Htjela sam isprobati nešto novo na prirodnijoj bazi jer mi se upalila koža ispod pazuha. Više kod mene ne znaš što divlja, a što ne hahah! Kad hormoni nisu uravnoteženi najčešće sve izbija na fizičkoj bazi, naravno meni, jer svatko je individua.Nisam požalila kupivši deo kremu. Stanje mi se ublažilo i crvenilo se smanjilo. Pa da krenemo.



S. FRESH PURE&COOL

Deo krema sa mirisom čistog grejpa i svježeg eukaliptusa. Prirodan i bezalkoholni dezdorans bez aluminija i parabena. Sprječava znojenje, a njegova eterična ulja održavaju miris svježine i do 12 sati nakon nanošenja.

Upotreba i održavanje: Kružnim pokretima utrljati na željeno područje na koži. Proizvod ne izlagati Suncu i čuvati na suhom i hladnom mjestu. U slučaju izlaganja preko 25 c, proizvod prelazi u tekuće stanje.

Ambalaža je od 30 ml.

Proizvedeno u Hrvatskoj!

SASTOJCI/INCI: COCOS NUCIFERA(COCONUT) OIL, BUTYROSPERMUM PARKII (SHEA BUTTER)  FRUIT, SODIUM BICARBONATE, MAYDIS AMYLUM, ZINC RICINOLEATUM, CERA ALBA, EUCALYPTUS GLOBULUS LEAF OIL, CITRUS PARADISI, LIMONENE, ALPHA-PINEN, 1,8-CINEOL


Kremaste je tuksture i prekrasnog mirisa. Miriše na prirodu i svježinu. Preporučam ga od srca. Što se tiče djelovanja, meni drži oko 12 sati, kao što i piše, što je za prirodan dezdorans čista petica :)

                                  Kupnjom dezdoransa donirate 3 kune udruzi Europa Donna :)

Nisam pisala romane, jer je jasno kao dan da morate probati sami. Kao što sam već spomenula o ukusima se ne raspravlja, pa je tako ovo moj dojam. Veselim se novim recenzijama i Vašim dojmovima :)