Zadnji dan studenog prigodan je  za jedan "URADI SAM" projekt. S obzirom da Vam se svidio adventski kalendar koji sam izradila odlučila sam prikazati postupak kako bi mogli napraviti nešto slično ako želite:)

Uzela sam pluteni pano i obložila ga bijelim kartonom, pričvrstila ga špenadlama da ne moram ljepiti po njemu. Nakon toga sam uzela borove grane koje sam također pričvrstila. Usljedila je izrada malih vrećica za brojeve i umetanje slatkiša.

 1. Uzeti papir u boji po želji :)

2. Preklopiti ga na pola :)

3.Presavijte još jednom da izgleda kao koverta.

4. Jedan dio ostavite naprijed, a drugi iza.

5. Podjelite na 3 dijela i prerežite.

6. Gornji dio prvog dijela presavijte još jednom.

7. Ovu cediljucu za poklone sam kupila u Ikei, ali sam u nedostatku istih znala i napraviti.

Prislonite bušač i probušite rupu.

Provucite vrpcu, zatim povežite s ceduljicom i na kraju oblikujte mašnicu.
Dekoraciju zaljepite na dno da obuhvati ceduljicu.
Napišite brojeve po želji.

Ovako izgleda na zidu.

NAPOMENA:

Slatkiše stavljamo sa strane što je jako praktično, da se ne mora ništa otvarati. Najvažnije je imati dobru volju i želju da napravite svoj kalendar. 

Ako imate djecu, ovo je zajamčena ideja za njihovu radost. Mogu sudjelovati u izradi i veseliti se uz prigodne pjesme. Osmislite i nekakve cedulje sa lijepim porukama mira i zahvalnosti koje će dijete na taj način i usvajati. Svoj sam kalendar ispunila citatima za motiviranost, zahvalnost i sreću.

Veselim se otvaranju prvog paketića.)

Slobodno pitajte u inbox ako nešto niste razumjeli ili ako imate neku drugu ideju koja bi se uklopila sa predloženom idejom. Što se više međusobno podržavamo to je radost veća.

Pusa od "Moje note i moj svijet"

Kako opisati jučerašnji event, a da uspijem prenijeti emociju koju sam osjetila? 

Ovaj post neće biti recenzija, već će biti prikazan kao djelić nečijeg stvaranja i ponosa koji stoji iza toga.

Kada je na moje oduševljenje stigla pozivnica od kreatorice nakita Tee Lubine Tomašević odlučila sam se svakako odazvati.

Pratnja mi je bio dragi, bila je to jedinstvena prilika da idemo skupa. Ušla sam u Johann Franck prvi puta i bila sam ugodno iznenađena. Atmosfera u njemu me poziva na ispijanje kave uz neku dobru knjigu i na izoštravanje okusnih pupoljaka u bistrou. 

Druga stvar je da  me uređenje asociralo na knjige od Carlosa Ruiza Zafona jer me prožeo osjećaj tajanstvenosti. Ali to sam samo ja...

Ušavši unutra vidjela sam par poznatih ljudi sa instagrama. Draga Tea nam je prišla, dočekala nas je  jako srdačno i lijepo bez imalo visine. 

Zašto me se to dojmilo? Svi znate da padam na jednostavne i iskrene ljude, a ovdje sam osjetila upravo tu vibraciju. 

Dodatnom inspiracijskom štihu pridonijela je Marija Mažar sa portala Stilueta, koja je voditeljski dio jako lijepo odradila. Uz Teu, također sam se veselila upoznavanju sa Marijom u prvom redu zbog te jednostavnosti kojom zrači s obzirom na dojmljivo poslovno iskustvo.

Marija Mažar i Tea Lubina Tomašević

O NAKITU

Nakit je izrađen od kvalitetnog češkog stakla, a u ponudi su prisutne ogrlice i narukvice. Unikatnost i decentnost su nezaobilazan dio ovog nakita i vjerovatno razlog zbog kojeg su pridobile svoju publiku među pripadnicama ženskog spola. Tea je od srca i sa ponosom zahvalila svojim suradnicima i osobama koje su pridonijele stvaranju njene priče o "Zlatnoj kiši".

Umjetnost i kreativnost su vrline koje u radu izrazito cijenim. Ljudsko stvaranje i emocija prilikom uspjeha nešto je što Vam ostane u sjećanju. Zbog toga se zaljubimo u neki proizvod i odlučimo ga priložiti svojoj kolekciji. Ne nosimo samo proizvod, nosimo emociju, upornost i umjetnost življenja. 

Više o nakitu možete pronaći na: http://zlatnakisa.com/

                                                     https://www.facebook.com/NakitZlatnaKisa

                                                     https://www.instagram.com/nakit.zlatna.kisa/

ZANIMLJIVOSTI

Na predstavljanju nakita bili su izloženi i rokovnici i planeri sa afirmacijama koje su brendovi "Mašnica" i "Nakit Zlatna kiša" skupa kreirali. Ljubitelj sam planera i uvijek volim vidjeti naše brendove koji u tome uspijevaju. 

-Nakit i planer-

Na kraju ću samo reći da sam jako zahvalna i sretna na pozivu, te prilici za još jedno iskustvo više. Mi smo se kući vratili sa smiješkom, a kad se tako nešto desi misija uvijek bude ispunjena.

 -catering-

-Johann Franck-

Dragi moji blogoljupci,

vratili smo se mi na našu rutinu i stigli do još jedne nedjelje. 

Što se dešava nedjeljom? Nedjelja je rezervirana za rubriku "OBIČAJI". Ponosna što mogu predstaviti priču broj dva i zahvaliti divnoj Ani što je sa nama odlučila podijeliti dio običaja iz svoga kraja. Krenimo u čarobni svijet božićnog ručka koji iza sebe ostavlja još jednu ljepotu življena.

"Bliži se vrijeme Božića, jedno od najljepših doba godine. Uspomene i obitelj koja se okuplja vratila me u djetinjstvo i otvorila škrinjicu uspomena u kojoj čuvam neprocjenjive trenutke i običaje koje štujemo.

Ovu priču posvećujem svome djedu koji nažalost više nije na ovome svijetu, ali je mojoj obitelji i meni ostavio jednu od najljepših uspomena. Prenosio nam je ono što su njegovi preci njemu.

Jedan od običaja koji nam je prenio je običaj božićnog ručka.

Nakon što se svi okupimo za blagdanskim stolom, baka ili mama pale svijeće na adventskom vijencu i svijeću oko koje je rasla pšenica. 

Uz nju je pripremljena i bukara vina (tradicionalna drvena dalmatinska čaša za vino).

Dida je znao reći:"Dico moja, u moje doba nismo imali adventski vijenac, nego samo jednu svijeću zabodenu u pšenicu."

U čast tog vremena nismo je maknuli sa stola već smo nastavili sa tom tradicijom.

Poslije toga najmlađi član započne ručak sa molitvom i zahvalom za jelo kojeg su vrijedne ruke pripremale i za spokoj duša koje nisu više sa nama. Ubaci se tu i pokoja šala na njihov račun. Priča se o načinu na koji bi on/ona to napravio da je sa nama.

Kada se ožedni tijekom ručka, kreće se sa bukarom vina. I djeca sudjeluju jer im od malo vina neće biti ništa. Dida bi na to rekao:"Moraš malo okusit."

Bukara sa vinom kreće od najstarijeg u smjeru kazaljke na satu, tako da se na kraju vrati na početak.

Uz podizanje čaše u vis prvi kaže onome do sebe: "Živio i nazdravlje", a taj drugi mu odgovara "Nazdravlje". Prvi otpije gutljaj i predaje čašu dalje. Krug se nastavlja uz riječi zdravice. Kada čaša dođe do djece uz smijeh se gledaju mala lica koja se od kušanja vina namršte i brzo nakon toga popiju vode.

Kada ručak bude gotov, najstariji uzima koru kruha ili okrajak ako je domaći, umoči ga u bukaru vina i stavlja ga nad svijeću iz pšenice.

Kapljicama vina se gasi plamen i svi čekaju smjer u kojem će dim krenuti. Vjeruje se da smjer dima određuje koja će zemlja najbolje roditi, a može biti usmjeren i prema brdu ili rijeci Cetini.

Ako krene prema strani koja se obrađuje čuje se pljesak, jer je lijepo vjerovati da bi primjerice loza mogla roditi. Onaj koji obrađuje taj dio zemlje ne skriva najveći osmjeh ispunjen ponosom. 

Kora kruha koja bude crvena od vina čuva se do novogodišnjeg ručka kada se ponovo ponavlja isti postupak umakanja u vino i gašenja svijeće.

Uz ovu priču želim Vam svima od srca sretne i blagoslovljene blagdane i stvaranje običaja i uspomena vrijednih pričanja."

-Slika prikazuje običaj:preuzeto sa interneta-

Hvala dragoj Ani na divnoj priči i lijepim željama. Uspjela me je dirnuti i usrećiti sa pričom za moju rubriku. Bila sam jako sretna što mi se javila jer upravo je ona na svom divnom instagram profilu jedna velika inspirativna individua. 

Rubrika ide dalje i bilo bi mi drago da mi se javljate sa ovako prekrasnim uspomenama. Dirnimo srca jedni drugima i uljepšajmo si blagdane.

Javite se na: iherceg1305@gmail.com ili u inbox na facebooku i instagramu. Čekamo običaje iz cijele Hrvatske.

Ugodan ostatak večeri i puse od "Moje note i moj svijet"

Nakon vikenda provedenog na faksu i u selu na koljevini vraćam se i u zadnji čas tipkam do kraja ovaj post. Ne mogu propustiti nedjeljnu rubriku jer želim ostvariti ono o čemu sam pričala. Jedna čitateljica mi je javila priču, tj. opisala običaj koji ću Vam danas prezentirati. Ovim putem se zahvaljujem i nadam se da ćete i Vi drugi prionuti u zajedničko stvaranje priča i oživljavanje uspomena.

U nekim dijelovima Slavonije priča govori da se na Badnjak priprema riba. Kada padne mrak, sva se svjetla u kući gase i obitelj se u mraku okuplja oko stola. Najmlađi i najstariji muški član obitelji izađu van iz kuće kako bi donosli svjetlo i blagoslov u dom. Stariji nosi raspelo, a mlađi svijeću. Oni tada pokucaju na vrata koja im otvori najstarija žena u obitelji, odnosno domaćica. Ulazi se sa uzrečicom:"Hvaljen Isus i Marija" na koju žena odgovara:"na vijeke". Mlađi član koji unosi svjetlo započinje molitvu kojoj se pridružuje cijela obitelj. Nakon toga se upale svijeće  poslagane po kući kao simbol svijetla koje je unešeno. Stariji član počne dijeliti plodove zemlje koji su složeni u košari na čelu stola. Svaki od plodova simbolizira nešto: (rodnu zemlju, čistoću, blagostanje...). Plodovi koji se koriste su: jabuka, češnjak, orah, med i medena rakija. 

Nakon što se plodovi podijele, odlazi se jesti i kititi bor. Ostaci od večere ne smiju biti bačeni, već se moraju spremiti. U suprotnom, ako se tako ne napravi vjeruje se da to donosi nesreću. Još jedna stvar, tu večer se ne smije prati suđe. :)  Moja reakcija na to bi bila:" Predobra večer."

Dok se kiti bor, stavlja se peći odojak, te se nakon kićenja odlazi na  Polnoćku.

Idućeg jutra ukućani se bude uz zvuk zvonca koje objavljuje da je anđeo donio poklone. Uz otvaranje poklona očekuje se i prvog gosta . Vjeruje se da prvi gost nosi sreću i posebno ga se daruje vinom, rakijom, mesom i kolačima koje ponese sa sobom. 

Sa ovom pričom smo otvorili rubriku i iskreno se nadam da će potrajati. 

Toliko je neiscrpnih tema i vrijeme je da posegnemo u riznicu uspomena i obrišemo prašinu koja se već godinama nagomilava.

Priču možete poslati na: iherceg1305@gmail.com ili mi se javiti u inbox na instagramu i facebooku.