Jučer na Dan žena sam dotaknula malo ozbiljnije i dublje teme, ali svakako poučne. Danas ćemo se malo teleportirati u ljepše i sunčanije dane. Kada sam počela koristiti ova dva proizvoda koja ću Vam danas opisati, jedan me podsjetio na ljeto. I to ono kad ga koristim doslovno sam u mislima na otoku sreće. Već nam je dosta ovih sivih dana, ali uvijek postoji način na koji možete makar na trenutak pobjeći u ljetno osvježenje. L 'OCCITANE kozmetika je za mene, aroma svih osjetila. Toliko je savršena, da ne znam kako bih je uopče opisala. Moram priznati da ni ja, a možda ni svi Vi si ne možete priuštiti dosta toga iz njihovih linija, ali s vremena na vrijeme dobro se počastiti. Kvaliteta je i više nego opravdana.













Toliko od mene na ovu mirisnu srijedu! Kad dođete danas, ako imate prilike napravite kupku i uronite u svijet mirisa. Probudit ćete osjetila i osjetiti se ljepše.

Pusa od Ines :)

Neću krenuti sa povješću ženinih uspješnih koraka koji su nas doveli u sadašnjost. Krenuti ću sa sadašnjošću i osvrnuti se na bližu budućnost žene. Ovo pišem iskreno i od srca, kako to žena i može. Svoje stavove neću uljepšavati, a ono što me čini ponosonom ili zabrinjava neću sakriti.

Na današnji dan žena je sve. Ali što je s onim kroz cijelu godinu? Nasilje nad ženama još uvijek je vrlo zastupljeno, kao i seksualno uznemiravanje i omalovažavanje. Moram napomenuti i to da i muškarci kroz koje kakve viceve i isprazne šale, pokušavaju nametnuti sebi epitet "Ti si glupa, ja sam pametan". Naravno govorim o onim primitivnim izuzetcima. Danas u 21. stoljeću kada je društvo kao demokratski orijentirano položaj žene je sve samo ne zavidan. Naravno, ne u svim segmentima.

Jesmo li mi žene za to same krive? Jesmo li krive za činjenicu što mnogi muškarci samo prividno prihvaćaju ulogu žene u društvu? Jesmo li krive što iako radimo, stvaramo, odgajamo, pazimo na sve i multifunkcionalne smo i dalje smatraju da je to ništa? Ima nešto i naše krivice. Žene odgajaju takve sinove, sinove gdje nijedna žena nije dovoljno dobra za njih, sinove koji mamu uzimaju zdravo za gotovo, pa se sutra tako ponašaju i prema ženi i djeci. One koji postanu šefovi ili netko drugi tko seksulano uznemirava? Zašto je to tako?

Ta djeca od malena slušaju, a slušale smo i mi. Od nekih bližih ili daljih ljudi. "Sine nije ona dovoljno dobra za tebe, ti zaslužuješ najbolje." Ili kako žena o ženi: " Ona glupa Marina kći je baš laka žena, bila je sa svima u susjedstvu" ili " Valentina više ne radi, a on zarađuje i uzdržava ih, koja sramota" ili "Koliko god njoj ide dobro u životu, ti si bolja, ljepša i pametnija". Tračevi, zavist, ljubomora. Zbunjivalo me to, zbunjuje me i danas. Ljuta sam na činjenicu da mi jedna drugu ne podrađžavamo. Narod kaže "Žena je ženi najljući neprijatelj" Koliko god žalosno bilo, uvjerila sam se u to masu puta. I naravno da će onda neki tamo sin " Ante" misliti da je svaka žena laka, da žene treba vrijeđati i da je onoj tamo bolje da šuti jer je glupa. Ante će isto tako misliti i da žena treba njemu služiti, odgajati djecu i raditi 8 sati za minimalac u nekoj trgovini, a on će doći s posla i reći: " Gdje je večera, zašto se djeca deru, ti si kriva ,ti ih odgajaš i onda će otići pred tv gdje će i zaspati. I tako dolazimo u onaj začarani krug svekrva koje se petljaju, snahi koje nisu dovoljno dobre, sinova koje treba tretirati kao da su još mali dječaci i ljubomornih glupača koje su bacile oko na tvog muža. Ne govorim to zato što bilo kome sudim, govorim to kako bi neki mali udio odgovornosti promjenile, kako bih postale još bolje verzije sebe.

Možda sam ovo brutalno opisala, ali je istina. Sve te sinove i muškarce, odgajala je neka žena. Jer bi otac rekao, mene nemoj petljati u to. Ja ću ga naučit ono što otac treba, a ti ga odgajaj. Pa tako drage moje žene. Budite svjesne da djeca upijaju odmalena. I sinovi i kćeri upijaju puno od Vas, jer ste Vi više sa njima. Pripazite sutra kad iz zavisti želite da se Tamara udeblja, da Anita ode radit, da Ana prestane širit noge svima, da je Mirta glupa itd.

To je ona tema za koju nismo ni svjesni da ima najveću utjecaj na društvo. Ona na koju svi odmahnjujete rukom, ali Vas žiga. Žiga Vas žene što je Mirta ljubomorna na Vas, što vaše prijateljice smatraju da su bolje i ljepše od Vas, što Anita likuje kad se udebljate ili kad nekome propadne brak. Meni nije svejedno. Nije mi svejedno ni što su mnoge od Vas prepuštene same sebi i što mislite da ćete biti poželjne u društvu ako ste spavale sa što više muškaraca Nije mi svejedno što više ne znamo da na neke stvari i  neke svečanosti nije dobro doći polugola i popiti dvije litre vina. Nije svejedno ni Vama.

Nije mi svejedno što se pravite prijateljice jedne drugima, a jedva čekate da se jednoj od Vas život sroza. Nije mi svejedno zbog svake one cure za koju su dečki rekli da je zgodna, a Vi ste rekle: " Kako ti ona može biti zgodna, debela je, glupa, ima ružnan nos, klempave uši itd. Ovo nije jedna od onih ona pametuje, kao da to nikada nije radila. JESAM, u nekim situacijama da, ali trudim se svaki dan.

Zapravo volim činjenicu da sam ŽENA i što svakoj ženi želim predivan život. Mi opraštamo, jer volimo, jer smo hrabre i spremne krenuti iznova. Tamo gdje svi šute, mi kažemo. Tamo gdje svi padnu, mi se dižemo. Plačemo i ponekad smo ranjive, ali imamo snagu koju nitko drugi ne posjeduje. Rađamo, srcem se vežemo, ljubav djelimo, životu se radujemo. Bez obzira što sam navela loše primjere, boljih ima puno više.

Mnoge od Vas jesu i rade upravo suprotno od onoga što sam napisala. No ne obraćam se Vama, obraćam se onim ženama koje uzimaju riječ " ŽENA" zdravo za gotovo. Onim ženama koje bi uz malo pažnje i ljubavi otopile onaj led u srcima.

Ja marim za svaku od Vas. Marim za one samohrane, za one koje imaju bolesnu djecu, za one koje žele uspjeti, za one koje nemaju dovoljno samopouzdanja.

ŽENE SMO, MOŽEMO SVE! Vjerujem da će se u budućnosti situacija početi mjenjati. Vjerujem u našu moć i u snagu riječi žena. VJERUJEM U NAS!

Budite mi zdrave, sretne, uspješne i pune ljubavi! Onima koji Vam žele dobro zahvalite, a koji ne nasmješite im se. Jer ste bolje, jer ste dublje, jer ste snažnije.

Ovim postom želim poručiti da budete jedna drugoj podrška i prijatelj. Tako ćemo najbolje uspjeti.To je ono što svaka od nas treba!

Pusa od Ines :)

Planirala sam iskazati svoje nezadovoljstvo na neke stvari, jer su mi loše misli kolale po glavi. Onda sam stala i razmislila. Ne, moje trenutne misli nisu odraz onoga što je moja misija. Moje trenutne misli su odraz nekakvog vlastitog nezadovoljstva sa neljubaznim ljudima koji su mi isisali energiju, na trenutak me pokušali pretvoriti u ono što nisam- nezadovoljna i ogorčena osoba.

Sva sreća da imam onaj putokaz u glavi- KRIVI SMJER, pa se vrlo brzo okrenem i vratim na pravi put. Činjenica je da za onaj negativizam koji se desi u našim životima možemo kriviti samo sebe. Zašto? Zato što smo negativnim ljudima dopustili da utječu na nas. Zato što smo nekim nepoznanicima koji su zavidini ili ljutiti na sve oko sebe, dopustili da zagade i naš zrak. Ono što udišemo i sa čime hranimo dušu je odraz nas samih. Istina je da griješimo, a ja greške prije ili kasnije priznam.

Promatram što se događa oko mene i svjesna sam problema društva. Ali odlučila sam nadići te probleme. Nije sve crno, nije niti bijelo. Ponekad je sivo, a ponekad žuto. Iako je ovo bio prilično siv i prevrtljiv mjesec ima i onih trenutaka zbog kojih sam se smijala, veselila, nadala i sanjala. Zaokružimo li to sve ,razmišljajući o negativizmu pojavio mi se flash-back lijepih sjećanja iz veljače.

Veljača je bila mjesec ljubavi, mjesec nekih novih odluka, mjesec pogrešaka na kojima sam odlučila učiti i nekih snova i projekata koji se nisu ostvarili, kao i onih koji jesu. Veljaču bih na kraju proglasila kartom ulaska u novo buđenje. To je bio onaj pokazatelj da poslije kiše dolazi Sunce, da poslije zime dolazi Proljeće, poslije zimskog sna novo buđenje. Želim to gledati kao priliku za ponovo rađanje. Rađanje još bolje i poboljšanije osobe.

Iz veljače Vam želim poslati ovo razmišljanje: Mi se ne poznamo, mi djelimo sitna zadovoljstva koja nam upotpunjuju svakodnevnicu i čine nas sretnima. Ali svatko od nas je više od toga. Život nisu društvene mreže. Život je puno više od toga. Nemojte si dozvoliti da vrijeđate nekoga i donosite zaključke na temelju vizualne slike. Jer osoba je puno više od slika koje postavlja. Svi mi manje više prikazujemo idealu preko društevnih mreža. Suze radosnice, strah, nemir, uspjeh, depresiju, ranjivost, pogreške i sve ostale dragocjenosti koje nas čine, rijetko će tko prikazati. Zato pažljivo s time. Što me potaknulo na to? Ružni komentari, vrijeđanja, omalovažavanja i teroriziranja. Zbilja to ne odobravam i znajte da ovdje mržnja, sarkazam i zavist nisu dobrodošli.

Iz veljače smo mogli preuzeti pouku o ljubavi. O tome koliko dajemo. Možemo izvući sinonim "VOLJETI SVAKI DAN" Trebamo odlučiti zaljevati ljubav, njegovati svoju i njegovu dušu, te duše bližnjih kako bi utišali njihovu ranjivost i pokazali im da postoji bolje. U vrtu ljubavi  sadimo cvijeće, zaljevajmo ga i njegujmo kako bi raslo i bilo lijepo. Zaljevajmo voćke kako bi nam rodile najsočnije plodove. Izvucimo iz njih slatkoću života. Nemojte ih pustiti da budu gnjile.
Svi ponekad trebamo podsjetnik na to, jer ako smo normalni prvo počinjemo od sebe.

Ovaj mjesec je također podsjetnik da mogu više i bolje. Smjer kojim sam krenula je dobar, ali ne i najbolji za mene. Uvijek mogu bolje, mogu više, mogu odlučnije i hrabrije. Treba se prestati bojati, već živjeti. Treba prestati razmišljati o tome što drugi misle. Bitno je ono što mi smatramo da je najbolje za nas i naše živote. Ostalima poručite neka pometu ispred svog praga. Svi imamo posla na sebi, svi se trebamo ustati i zapitati: "KOLIKO RADIM NA SEBI?" Pustite susjedov, prijateljev, kolegin prag, uljepšajte svoj, a oni koji požele Vaš, ne znaju ni sami što žele. Jer željeti tuđi život je odraz toga da nemamo svoj cilj, svoju sliku i svoje snove.

Što se tiče materijalnih stvari. Nemojte poželjeti tuđe. Budite zadovoljni s onim što imate. To je dio Vas, ali samo onaj mali dio, koji nam pomaže u nekim stvarima. Imati ćete, stvarati ćete, samo treba strpljenja, rada i ljubavi.

Ima još jedna asocijacija. Maskenbal. Vrijeme u godini kada možemo nositi maske. Ali jedino vrijeme kada bi to i trebali. One nevidljive maske koje ste stavili na sebe i zbog kojih niste svoji, skinite ih. Čine Vas ljudima koji zapravo niste. Kladim se da su mnogi puno više od toga.

To je to za veljaču! Sa pozitivnim mislila nastavljam dalje u novo buđenje!

Šaljem Vam boje ljubavi, pozitive i sreće.

Vaša blogerica :)

NEKE INSTAGRAM FOTKE IZ VELJAČE:

Odlučila sam nedjeljom uvesti post pregled tjedna kako bi se još malo pobliže upoznali. Naravno da neću iznosit sve, ali zanimljivosti hoću. Više će tu biti neki stavovi, razmišljanja, opisivanje situacije u kojoj sam se nasmijala ili naljutila. Krenimo onda u moj mali svijet.

Tjedan je obilježila kiša, toliko sam bila umorna da sam se jedva vukla. No rekla sam samoj sebi: "Ne daj se Ines" kako je jednom to napisao i zapečatio Arsen Dedić. Prava prilika da ga se sjetim, ipak je napisao pjesmu o Ines. Inaće volim kad pada kiša, tada se posvetim onome iznutra što treba sjesti na svoje mjesto. Dobijem neke ideje i neke nove dimenzije trenutne situacije. Bez obzira na kišu cijeli tjedan sam vježbala uz hitove 90-ih i Siu. Dok radim neke show dance pokrete koje sam naučila prije uz "Big Girls Cry" zamišljam sebe kako izvodim solo na pozornici. Izvodim i blistam, bez trunke treme sa velikim žarom i voljom koju ne može ništa pobjediti. Fali mi taj osjećaj, jako mi fali. Iako nikada nisam izvodila solo, uvijek sam o tome maštala. Tko zna, možda mi se jednog dana ostvari :)



U utorak sam otišla u poštu nakon što mi je u sandučić ostavljen žuti papirić iako sam bila doma. Prilika za što više kretanja. Uđem u poštu i ispred mene se progura neka starija gospođa. Vidi se da je u svom svijetu. Kad je vidjela da neće skoro progurala se u drugi red. Nisam joj uzela za zlo, jer je vjerovatno sa msilila negdje u 50-60 ima kad je bilo njeno vrijeme. Nije svjesna sebe, skoro pa nimalo. Da ne duljim kada je došao red na mene mladi gospodin mi kaže:" Vaše pošte ovdje nema, poštar ju je opet odnio sa sobom." Meni 300 upitnika nad glavom. Ja na to: "Pa zašto je onda ostavio papirić i da stvar bude bolja bila sam doma i nije pozvonio!" On na to zakoluta očima, nasmješi se i kaže: "Odite slobodno kući, bude on doneso poštu." Naravno od pošte nije bilo ni P. Prošli put su ostavili papirić na moje ime, ali su u računalu uveli da je Ivan dobio poštu, a ne ja. Ljubazno su mi rekli da gospodin Ivan dođe sam po poštu, jer ja to ne mogu učiniti umjesto njega. U sebi si mislim ok, Ivan Herceg, naš glumac sigurno ne stanuje sa mnom:P Njoj kažem:" Draga gospođo gospodin ne može doći jer ne postoji na mojoj adresi. "Samo ja imam to prezime. I tako ona ipak nađe i mi rješimo problem. Problem broj 2. je rješen u petak kada je gospodin sa šaltera prokomentirao kolegici:" Opet on voda poštu po dva dana, a ne ostavi je." Toliko o tome. Nikad nije dosadno. Hahah.
Naravno u sandučiću je bila moja nagrada od časopisa " Ljepota i zdravlje" koju sam osvojila za fotku mjeseca na instagramu. Za dlaku mi je izmakla.



Postovi koje sam napisala bili su:"Život kroz fotografiju" i recenzija za Vichy BB idealia kremu. Ako ste propustili slobodno škicnite. 



U srijedu sam bila na faksu, išla po upis za neke ocijene i malo se podružila sa mamom. To uvijek lijepo prođe i dođem napunjenih baterija na svoj način.

Petak navečer je bio rezerviran za predstavu "Kristofor Kolumbo" u ZKM-u. Prvi put sam bila tamo i jako mi se svidjelo. Redatelj predstave je Rene Medvešek koji je izvrstan u svakom smislu. Imali smo poslije kao grupa sa faksa dogovoren razgovor sa njim. Čovjek mi se jako svidio, a pogotovo njegov pogled na rad i stvaranje. Došla sam doma ispunjena i veselim se novoj predstavi. To je nešto što moramo odraditi za Scensku i lutkarstvo. Pišemo osvrte koji su nam preduvjeti za ispit.

Ako Vas zanima predstava slobodno pogledajte nešto o njoj ovdje: http://www.zekaem.hr/predstave/kristofor-kolumbo/

Više nema ništa toliko zanimljivo. E da gledam u slatko cijeli tjedan. Zove me:" Ines pojedi me" lLudi dani u mjesecu su počeli. Moram se oduprjetiiii, morammmm. Svesti sve na minimum. Hormoni su me koštali svega ovih godinu dana života. Ali ne dam se ja. Ako ništa drugo, uporna sam osoba i pokušavati ću sve dok ne upali. Uz nedjeljni ručak nazdravljam u to ime.

U subotu navečer sam guštala u čarima kupke, to je moj zen i moje opuštanje. Par kapi eteričnog ulja lavande i kao nova sam.



Danas razmišljam o proljeću i kako jedva čekam da počne. U 5 mj je i godina dana kako sam počela pisati blog. Brzooo je prošlo.


Uživajte u nedjelji i do sljedeć posta punooo pusa!